Prije više desetina godina u mjestu Bogošići kod Visokog u porodici Lemeš počela je proizvodnja mliječnih proizvoda za ličnu upotrebu. Međutim, s obzirom na potražnju, porodični biznis se raširio, a njihovi jedinstveni proizvodi su traženi širom Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za Klix.ba Selma Lemeš, članica porodice, ali i uposlenica u maloj proizvodnji mliječnih proizvoda, kazala je kako je njen djed prvi pokrenuo proizvodnju mliječnih proizvoda samo za sebe, dok je višak nosio na pijacu gdje bi sve brzo rasprodao.
S ciljem da iskoriste povjerenje koje je kod kupaca dobio stari Lemeš, odlučili su proširiti proizvodnju i prije osam godina napravili su mali porodični biznis. Naša sagovornica ističe kako su na početku imali 50 litara mlijeka, ali da se potražnja i potreba za više sirovine povećala veoma brzo.
“Povećanjem proizvodnje u našoj maloj mljekari došli smo do toga da danas imamo 500 litara mlijeka koje iskoristimo za pravljenje naših proizvoda. Od početka nam je bio cilj zadržati zadovoljstvo kupaca i kvalitet, jer od toga onda imate i profit, a ako nema kvaliteta, nema ničega”, kazala je Lemeš.
Od starog Lemeša do porodičnog biznisa
Od male štale koja je bila uz njihovu kuću uspjeli su danas oformiti modrenu farmu. Muzna grla su danas smještena u modernom objektu na 4000 kvadratnih metara. Sve je urađeno po evropskim standardima. Koriste vodu izvorsku vodu. Krave hrane isključivo silažom koju su oni požnjeli i napravili.
Svako muzno grlo daje onoliko mlijeka koliko i domaćini vode računa o balansiranoj ishrani. Ono što je bitno kod mliječnih prerađevina jeste svakodnevno raditi kontrole ispravnosti. Ova domaća farma redovno kontrolira mlijeko i posjeduje sve međunarodne standarde za kvalitet.
Isključivo koriste stare recepture. Svako jutro nakon obavljene muže u šerpama se kao nekad mlijeko prerađuje.
Svoje proizvode prodaju na pijaci Markale u Sarajevu, a kupci su počeli dolaziti i u Bogošiće kod Visokog gdje su tražili određene proizvode. U svom asortimanu imaju mladi sir, sir za pite te ono što industrijske mljekare ne mogu napraviti, a to je kriška kajmak, slani i slatki.
“Sve je započeto ličnim sredstvima koja smo ulagali. Na početku smo imali proizvodnju u samo dvije prostorije, a vremenom smo morali proširiti naše kapacitete. Tokom zimskog perioda pravimo i paprike punjenje kajmakom, što je posebna „poslastica”, dodala je naša sagovornica.
Posla, kažu, ima uvijek, ako se želi raditi. Međutim, trenutnim kapacitetima ne mogu opskrbiti sve pekare, restorane i kupce, zbog čega su više orijentisani na proizvodnju na veliko.
“Potražnja je veća dolaskom turista kada su praznici. Međutim, u posljednje dvije godine više ne postoji period kada je potražnja veća ili manja. Uvijek je na tom nekom nivou kada se traži proizvod više. Trenutno sirovinu dobijamo od naših krava, a imamo i kooperante s kojima radimo, ali veoma je teško dobiti kvalitetnu i sigurnu sirovinu za proširenje kapaciteta”, dodala je Lemeš.
Eko proizvodi bez dodataka
Istakla je kako čitav put njihovog porodičnog stvaranja eko brenda nije bio lagan, ali da su uspjeli eko proizvodnjom i onom koja se razlikuje od industrijske ponuditi tržištu nešto novo.
“Ovo su eko proizvodi nastali prirodnim putem bez dodataka, konzervansa i imaju prirodan rok trajanja. Industrija ne može proizvesti krišku kajmak koji nastaje procesom kada po prijemu sirovine ide hlađenje na određenoj temperaturi, pa se sirovina ponovo dogrijava i ponovo hladi. U industrijskom slučaju, kada bi nastao određeni problem, imali bi veliku štetu, dok u porodičnoj proizvodnji toga nema. Kada se skine kriška kajmak, ide kiseljenje mlijeka i sirenje te se na taj način u potpunosti iskoristi sve od sirovine”, pojašnjava Lemeš.
Na kraju razgovora je istakla kako im je cilj održati kvalitet i omogućiti sve uvjete za krave s obzirom na to da na kvalitet mlijeka utječe i klima i stres kod životinja, dok u dugoročnom periodu planiraju povećati proizvodnju i zaposliti više ljudi.
Prehrana jedno od najatraktivnijih pitanja današnjice u svijetu. Šanse za proizvodnju kvalitetne i zdrave hrane u BiH su velike, ističu stručnjaci Zato je šansa na bh. prostorima, upravo proizvodnja hrane koja je iz kapaciteta tradicionalne.
Potrebno je zagovarati sistem malog poljoprivrednika koji treba da preživi i sistem gdje treba da bude vidljivo kako izgleda to mlijeko i kakav mu je kvalitet. 50% stanovnika u BiH živi u gradovima, nemaju predstave gdje se proizvodi mlijeko, djeca u školama to gledaju samo u knjigama ili na televizijskim emisijama.
Ovo je još jedna pozitivna priča o visočkim vrijednostima koje trebamo maksimalno koristiti.