Maldivi su muslimanska zemlja u Indijskom okeanu. Sastoji se od 1.190 otočića koji su grupirani u 26 koralnih ostrva (atola), a samo 200 tih otoka je naseljeno. Glavni grad Maldiva je Malé. Maldivi su bili britanski protektorat sve do 1965. godine, kada su postali nezavisna država. Broj stanovnika iznosi oko 330 hiljada i svi su muslimani.
Sistem vlasti je republikanski, a predsjednika imenuje parlament. Ustav propisuje da osoba koja želi biti građanin Maldiva mora biti musliman.
Stanovnici Maldiva su muslimani praktičari koji vole islam i koji nastoje svoj život uskladiti sa islamskim principima i moralom, što se jasno vidi iz njihovog ponašanja. Naime, većina žena nosi hidžab, stanovnici poštuju ezan i idu u džamije, u mjesecu ramazanu zatvaraju restorane u toku dana.
Turizam se smatra drugim izvorom nacionalnog dohotka nakon ribolova. Međutim, turizam u toj zemlji može poslužiti kao primjer, jer nema kompromisa niti odstupanja od islamskih principa. Zabranjeno je služenje alkohola turistima, a turisti su dužni poštivati islamske propise, tako da nema narušavanja javnog morala. Postoje osamdeset i četiri izolirana otoka za turizam i ne dopušta se turistima da idu u muslimanska naselja, osim ako će poštivati pravila islamskog morala.
A sada dolazimo do priče o primanju islama stanovnika Maldiva. To je priča koja je, uistinu, čudnija od fantazije, a zabilježio ju je glasoviti muslimanski putopisac Ibn Battuta.
Naime, stanovnici Maldiva primili su islam u petom stoljeću po Hidžri (oko 1153. godine) kada se na obalama Maldiva obreo mladi musliman, inače hafiz Kur'ana, po imenu Ebu Berekat Jusuf el-Berberi. On je, putujući na jednom brodu, doživio brodolom i u jednom trenutku našao se usred pobješnjelih morskih valova koji su ga izbacili na obalu. Tu su ga našli ribari, pa ga je jedan od njih poveo sa sobom u svoju kuću gdje je dobio status člana te porodice u kojoj je naučio jezik stanovnika Maldiva.
Jednog dana vidio je kako mladi ribar i njegova žena gorko plaču, pa je od njih saznao da je kocka pala na njihovu mladu kćerku da je prinesu kao žrtvu zvijeri na otoku. Naime, stanovnici naselja su svakog mjeseca prinosili žrtvu čudovištu na taj način što bi djevojku na koju je pala kocka odvodili na rub šume i ostavljali je tu, a onda bi čudovište dolazilo i odnijelo djevojku, i to je bila garancija da stanovnike sela neće zadesiti nikakva nesreća u toku mjeseca. Kada je to čuo, mladi musliman odlučio je da on ode i da se žrtvuje umjesto djevojke. Obavijestio je o tome ribara i njegovu suprugu i rekao im da će se sve dobro završiti.
Mladić je otišao u šumu i na tom mjestu gdje su ljudi ostavljali svoje kćerke, sjeo je i učio ajete iz Kur'ana tokom cijele noći. U jednom trenutku osjetio da se čudovište približava tom mjestu, ali čim bi on počeo učiti ajete, čudovište bi se počelo udaljavati, i tako je bilo sve dok nije svanulo. Mladić je tri noći uzastopno išao u šumu i cijelu noć učio Kur'an, a kada je četvrtu noć otišao, čudovište se nije pojavljivalo. Tako su se mještani Maldiva oslobodili napasti sa otoka.
Kad je to čuo vladar Maldiva, koji se zvao Maha Kalamndža, pozvao je mladića i naredio mu da mu potanko ispriča o tome kako je uspio otjerati čudovište sa otoka. Mladić je iskoristio priliku i proučio mu je sure i ajete koje je učio u šumi, te ga upoznao sa principima islama, nakon čega je vladar primio islam i promijenio ime u Muhamed ibn Abdulah, a sa njim su i svi stanovnici Maldiva prihvatili islam i postali muslimani.
Nakon toga, mladić je počeo ljude podučavati Kur'anu i islamskim principima.
Ova priča uklesana je na kamenoj ploči pored Velike džamije u glavnom gradu Maldiva, Malé.
A.N. Bušatlić