Ne moraju svi znati koji je naš plan i cilj, dovoljno je da ga mi znamo i za njega izgaramo. Dovoljno je da ga znaju ljudi koji su uključeni u njega. San nije neki nedostižni cilj, san je naša priča koja počinje od danas. San je naša disciplina koju smo izgradili kroz godine rada na sebi. San je obraz koji imamo i kojega ne bismo prodali da na brzinu dobijemo nešto što tako jako želimo.
Hoće li nešto biti od našeg sna ovisi o nama, ovisi o mislima koje mislimo i osjećajima koje osjećamo. San je ne sažalijevati sebe kada nam okolnosti nisu naklonjene i ne plakati kada drugi ne smatraju bitnim dati nam svoju ruku, već krenuti naprijed. San je ne zanemarivati male stvari misleći da one nisu toliko bitne jer kada se na kraju sve sagleda i sračuna one izgledaju kao jedini ključ uspjeha.
Hoće li nešto biti od našeg sna, ovisi o tome koliko smo spremni nakon zatvorenih vrata tražiti dalje, koliko smo boli spremni podnijeti i koliko razrušenog ponosa zbog odbijanja sagorjeti u sebi. Hoće li nešto biti od našeg sna ovisi o tome da nikome ne dopustimo da omalovažava naše ambicije, da se ne izruguje sa našim planovima, i da ne ponižava naše čežnje.
Hoće li nešto biti od našeg sna ovisi o tome hoćemo li shvatiti da se život ne sastoji samo u uzimanju već i u davanju, i da što smo više spremni dati više će nam biti ponuđeno. San je u konačnici probuditi se svako jutro s osmijehom i željom da nastavimo tamo gdje smo stigli prethodnog dana i ne pitati se koliko je toga još pred nama, već pogledati koliko smo toga prošli, a onda iz petnih žila zapeti i iskoristiti ono što je pred nama.
M. Žuvela