Prije šesnaest godina Almir Panjeta je pravio reportažu o Visokom. Pa da se prisjetimo i njegovih zapisa o Visokom.
START U VISOKOM 2003. GODINE (II DIO)
…Odlazimo preko mosta na drugu stranu rijeke Fojnice. Tamo je lom. Ringišpili se vrte, okreću se janjci, mirišu pečenje i ćevapi. U isto vrijeme trešti 17 različitih pjesama koje u najvećoj mjeri nadjačava Ljuba Aličić s razglasa na ringišpilu. Ljudi se guraju naokolo, ali i ovdje se, izgleda, slabo pazari. Najbolje prolaze ugostitelji koji čekaju da padne mrak i da se krene s pravim dernekom. Svugdje natpisi s novom cijenom, a Visočani ljuti na njih zbog povećanja cijene kafe s 0,50 na jednu KM. Ljuti su i zbog toga što se u većini njih ne može naći domaća Vispak kafa, već trgovci iz Hercegovine nabavljaju amigo kafu koja im je valjda jeftinija.
Jedan od poznatijih konobara u gradu je Hasan Keso. Ugostiteljstvom se bavi više od 30 godina, obišao je pola Evrope i sad je ponovo u Visokom. Nedavno se oženio i sprema se da ide u Australiju. Kaže, dosadila mu više patnja ovdje. U Visokom ne vidi budućnost, a nije više mlad pa da krene po svijetu.
– Ovdje se živjelo da su se pare po cesti šutale. Ljudi su imali novca i nisu ga žalili – sa sjetom će Keso. Kaže da mu je najbolje bilo raditi u kafani Start u Čekrčićima, koja je do rata bila medju boljim u kraju. Kad je počeo rat, gazda Dragan Mirić je otišao, a od kafane nije ostalo ništa:
– Radio sam po moru, u Njemačkoj, Austriji, pa i u Sarajevu… Beč je Beč, ali nigdje ljudi nisu galantni kao u Sarajevu. Uvijek će ostaviti dobar bakšiš.
Uz obale rijeke Fojnice na Adi, u sklopu Visočkog ljeta, održana je i likovna kolonija. Aliju Šahinovića, predsjednika visočkog udruženja likovnih umjetnika Likum 76, zatekli smo ispred galerije gdje su likovnjaci poslije kolonije organizirali prodaju slika.
– Mjesto na kojem smo održali koloniju izvrsno je za slikanja pa su zato i slike dobre. Ove godine u koloniji smo okupili 15-ak visočkih slikara i studenata. Visoko je grad u kojem je uvijek bilo slikara. Samo udruženje postoji 30 godina i za to vrijeme organizirane su brojne izložbe. Uvijek imamo neku od postavki u galeriji i zadovoljni smo posjetom. Visočani vole umjetnost – kaže Šahinovic kojeg smo ispred galerije zatekli u društvu s visočkim slikarem Džemailom Silajdžićem i Rasimom Kadićem, predsjednikom bh. liberala. Pričalo se o svemu pomalo, umjetnosti, životu u prijašnjem Visokom, Rasim Kadić se prisjećao gimnazijskih dana…
Senad Šahinovic ne mari mnogo za svu vašarsku gužvu. Prodaje cigarete i orbit žvakaće pored napuštene robne kuće koja poput strašila strši usred Visokog. Godinama vodi borbu s općinskim vlastima oko trafike. Firma Ugarak mu je napravila kiosk koji na lageru čeka da Senad dobije dozvolu za postavljanje.
– Imam sve papire i dobijam svakakva obećanja, ali ništa. Imam ženu i dvoje djece i moram ih od nečeg hraniti. Prije sam radio u Veleprometu, ali sada nema posla – žali se Senad.
Obećali su mu da će dobiti prostor uz autobusko stajalište, gdje sada prodaje pod suncobranom, ali ni od toga ništa. Papiri su stalno uz njega i nada se da će nekada dobiti toliko željenu trafiku… Uskoro III dio.