Ima u nas u mahali najviše starijeh žena, a Bome i poneki čovjek da su sami. Imaju i djecu i unučad, al su sami. Niđe nikog da him uniđe i da ih obiđe. Otišla djeca sve po stranjskim zemljama, jedno drugo povuklo, a mati osta sama. Gleda slike, uzdiše i da joj je da bude sretna, jerbo su joj djeca sretna, a ne mere, nešto joj neda. Asli daljine?
– Kako li ona Sedika hanuma devera sama? Veli u mene Fata. Digli joj one enlike zidove, a ona ko tica u kahvezu tuhinja i vehne. Svega ima, al nejma što joj srcu drago.
– Haj Bogati pusti, vehnula bi i vako i nako, baš ko i mi.
– Jah, al mi imamo jeno drugo a i djeca nas obiđu, ako ništa od bajrama do bajrama.
– Obiđu i nju od odmora do odmora.
Velim ja jenom njojzi:
– Moja ti Sedika hanuma, blago tebi što su ti djeca tamo.
– E, moja Fatma hanuma, da Bogdom nisu. Ona će ti meni.
– Šta bi da su ti ovde da hi svaki dan gledaš kako se muče i deveraju ko ova naša?
– Ko da se i tamo ne muči i ne devara, moja ti Fatima, može bit i gore neg ovde u nas.
– Neka njih tamo, velim ja njojzi, a u sebi kontam, more bit nam navrati naš Hamo sa ženom i djecom i obli me naka milina. A more bit jope ne dođu ko i prošle i pretprošle hefte. Vazdan him nešto ispadne i ne dođu. Sve preče neg otac i mati.
-Haj, ako ništa dođu nam od bajrama do bajrama, nek su oni nama živi i zdravi.
Uzeir Hadžibeg
Na slici je nana Ajka Lokmić