Ode jednom Nasrudin Hodža u hamam, a hamamdžija mu dadne neki poderan peškir i prljav peštemalj, a i inače nije ga lijepo dočekao.
Nasrudin Hodža mu ne reče ni riječi, ali kad pođe iz hamama dade hamamdžiji deset akči, a u to su vrijeme samo najbogatiji mogli toliko dati.
U drugi petak ode opet Nasrudin Hodža u hamam. Tad mu hamamdžija dade najčišće peškire i peštemalje i dočeka ga najuljudnije.
Kad pođe Nasrudin iz hamama, baci hamamdžiji samo jednu akču, na što mu hamamdžija reče:
„Šta ovo znači, efendija?“
„To ti je plaća za kupanje i poslugu od prošli put, a onih deset akči što sam ti dao prošloga petka, to je za današnje kupanje.“