Danas je Aliđun: Nekada davno na ovaj dan sevdalinke su odjekivale dolinom rijeke, teferičilo se do kasno u noć

Nekada davno na Aliđun sevdalinke su odjekivale dolinom rijeke… teferičilo se do kasno u noć. Djevojke lijepe, namirisane krišom su posmatrale momke, a oni uvijek zadivljeni njihovom ljepotom darivali su ih lizalom ili cvijetom ubranim u tuđoj bašti.

Često su se sakrivale u obližnje njive i tu presvlačile drugu odjeću.

Na Aliđun se haljine nisu prale, tri dana prije ni tri dana poslije. Vjerovalo se da se iskresaju, ispucaju ili iskose, jer je tada voda jaka.

Također na ovaj dan nije se smjelo izgovoriti riječ lješnik, jer će odmah zagrmjeti. Umjesto lješnik kaže se guba, rodila je guba.

Ukoliko se ipak desi da zagrmi, lješnici neće roditi….

Do podne je Ilija, poslijepodne Alija, tad šljive počinju da zriju.

Sve su ovo predanja koja su izumrla vremenom.

Ostao je običaj je da se na taj dan kupi pečeno meso. Lubenica ili kako je u narodu još zovu karpuza je neizostavna.

U avlijama bi se sastajala rodbina, pored mesa kuhali su se krompiri i kukuruzi. Zasladilo se rahvanijom.

Poslije svih jemeka izlazilo bi se na korzo, na sladoled i bozu kod Ilijasa. Ušećerene kitere obožavala su djeca.

Pokloni kupljeni na taj dan zvali su se vašerluci.

Bila su to drugačija vremena. Bila je to prilika da se ljudi sretnu, porazgovaraju i sjete prošlih vremena…

 

Ovu narodnu pjesmu izvodila je doajen sevdaha Nada Mamula.

Na teferič pošla nana

s unucima i snahama.

“Hajde nano, bona nano

da igramo i pjevamo”

“Nit` me zov`te, nit umijem

nit` vam pjesme razumijem…

 

Haj, nekada je i nana pjevala

cijela me je Herceg-Bosna znala

jagmiše se momci sa svih strana

na konjima, do mog babe hana.

Vaktile se sijelilo

uz sazove i daire

pjevale se pjesme stare,

a daire zveketale.

Tugo moja, moji dani

čini mi se, sve bi lani.

Aj, pa zar nije poslušati dika,

kršni momci, divna sevdalinka!

Svaka riječ u med se pretvara,

na spomenu duša se odmara.

Da još jednom vidim momke

kako dobre jašu ate

suhom svilom pokrivene,

a kadifom nakićene,

da su vitki kao srne,

a vilene kao vile.

Aj, da im guste grive zaviore

pod nogama kopite da hore

da zavrište i konji i momci

čini mi se – podmladila bih se!

Sadžida Dedić