Prije 20 godina bilo je nemoguće djetetu od 15 godina pronaći miogeloze u području vratne muskulature. Nažalost, danas je takva klinička slika sve češća kod mladih, kaže prof. dr. Mirsad Muftić, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije i subspecijalist reumatologije
Bol u vratu svakodnevnica je većine ljudi, naročito onih koji radni dan provode ispred računara.
Današnji tzv. “sjedilački” način života sve više utječe na zdravlje, a bol u vratu prvi je znak da nešto u svom načinu života morate promijeniti.
Ono što zabrinjava, kaže prof. dr. Muftić, je što djeca danas već sa 16 godina nisu sposobna uraditi osnovne dinamičke testove, poput savijanja, stajanja na prstima, petama, jednoj nozi.
– Totalna fizička neaktivnost i nekoordinacija pokreta, višesatni boravak za računarom ili mobitelom, još više doprinose krivljenju kičmenog stuba, a rezultat je skolioza.
Zbog ogromnog broja ovakvih pacijenata morat će se krenuti u prevenciju ovakvih stanja, ali ne tako da to bude samo mrtvo slovo na papiru, nego da se ozbiljno pristupi rješavanju problema uvođenjem zdravih stilova života. Od toga da se u škole uvede treći čas tjelesnog odgoja, a da se taj čas u gradovima koji imaju bazene, provodi u bazenu. Ovo trebaju čuti ministri obrazovanja i zdravlja koji bi se napokon trebali početi baviti svojim poslom – kaže Muftić.
Koliko su učestali problemi sa kičmom kod đaka i koliko nošenje teškog đačkog ruksaka može naštetiti kičmi?
– Nažalost, jako. Već sam rekao da je puno mladih, među kojima su i djeca školskog uzrasta, koji dolaze zbog bolova u vratu. Žale se na napetost, imaju limit pokreta u vratnoj kičmi, a sve to rezultat je loše posture tijela, malpozicije (abnormalan položaj), adipoziteta ili gojaznosti.
Što se tiče đačke torbe ili ruksaka, ona može puno naštetiti kičmi. Stalno apeliram na škole da uvedu ormariće gdje bi učenici ostavljali knjige. To je prva stvar koju možemo napraviti. Ormarići nisu skupi, a to je projekat kojim ćemo spriječiti mnoga oboljenja.
Druga stvar je uvođenje trećeg časa sporta, a treća je međusobna saradnja roditelja i nastavnika. Roditelji moraju više posmatrati svoje dijete i animirati ga da se počne baviti fizičkom aktivnošću, jer nije rješenje opremiti mu sobu, kupiti računar i televizor i tamo ga smjestiti.
Nastojati djecu uključiti u škole sporta – rukometa, fudbala, plivanja, košarke, odbojke…
Amela Sijerčić / Faktor