Negdje nešto škripi. Ili nas je umorila historija, ili neka čudna malograđanština cvjeta po numerisanim sokacima? Odabrani Božijom voljom i nadojeni mudrošću mudrih Visoko postade regionalni epicentar raznovrsnosti, zvijezda „Danica“ na Zemlji. Lijep pridjev upakovan u vlastitu imenicu (usput razmislite o imenima okolnih općina). I kraljevi i kraljice nadahnuti reljefom raznolikim, dvjema vodama velikim, ljetom ljeti – zimom zimi, kišom po noći – suncem po danu; ostavljali su pečat vremena i adeta, nepresušnu nafaku Visočanima, generacijama što će smjenjivati jedna drugu mehko i bez oštrog reza.
Ratovi i bune samo se očešu i prođu, epidemije i zemljotresi zaobilaze u širokom luku, podivljale vode neće iz kolijevke, a ezani traju i zvona zvone. Reklo bi se – nafaka za odabrane.
Danas, se pokušavamo oteti kolotečini bjelosvjetske opštosti; vode mutne i bistre rade svoju davno započetu zadaću, putevi se utrkuju na sve četiri strane svijeta, a pruga stamena navikla na pisak lokomotive. Medresa uokvirla Čajangrad. Polumaskirana piramida i dalje tajna europskim i prekookenaskim radoznalcima. Zanimljive valute krpe pukotine nehata.
Negdje nešto škripi! Životi sačinjeni od uspomena. Vizionari rijetki i nerazumljivi. Vjera teško dobaci do uma bez duše. Nemamo sporta za velike naslove. Mladost poprilično stara. Umjetnost nam nije za crvenog tepiha. I bez, nama svojstvenog, humora smo ostali. Ponešto se zapjeva – kopija stoljeća prošlog. I napišemo autobiografiju, izgleda tuđeg života. Pješački prelazi – trn u oku. Nacionalni dohodak – zalihe drevne nafake. Može kafa kraća i dva sata politike. Pozicija dobra, opozicija solidna. Ili obrnuto. Politikanti raštimani kao trećerazredni orkestar; bistre bistru politiku ili mute zamućenu uz još jednu kraću kafu sa mlijekom iz uvoza.
Obećali smo precima, a obećanje je dug. Ne kune majka sina što kocka, već što se „vadi“. Psihologija mase je vječita zagonetka. Vrijeme je prilično pravedan sudija. Da li smo spremni za katarzu, za „veliki prasak“. Samokritika je najbolji zakon. Kockanje sa nafakom je odavno prestalo biti zabava. Preobražava se u dobro maskiranu nagaznu minu. Neke nove ganeracije je neće moći izbjeći. Historija je na našoj strani – Visoko je zvijezda „Danica“ na Zemlji. Moje, tvoje i njegovo mjesto je ovdje. Dio smo mozaika unikatnog, remek-djela svevremenog. Humanizam i renesansa su nezamjenjiv putokaz.
Neko će nekada uz kraću kafu sa domaćim mlijekom pisati osvrt na ovih desetak mojih/naših rečenica pod naslovom „Visoko je Visoko“, a čitaoci nek štimaju akcenat kako im volja. Baš lijep naslov za naslovnu stranicu visokotiražnih turističko-privrednih novina.
Seid Zimić