Iz visočke gimnazije su, od njenog postanka, izlazili jedni od najboljih učenika. Osim toga naša gimnazija može se pohvaliti i učenicima koji svoje slobodno vrijeme koriste kako bi se bavili vannastavnim aktivnostima. Jedna od takvih je Lamija Ohran, učenica četvrtog razreda informaciono-komunikaciono područje Gimnazije “Visoko”.
Lamija crta, bavi se slikanjem akrilnim bojama te izradom ručnih radova i slika na alu-foliji, a od svega toga i zarađuje. Nedavno je, na nagovor mame, počela praviti i dekorativne ruže od krep-papira i eva-pjene.
„Što se tiče ruža, neke osnove sam naučila gledajući videa na YouTubeu, a sve ostalo je došlo praksom i, naravno, kroz greške, jer nijedna ruža nije ista, svaka sljedeća je bolja od prethodne i jako se trudim da promijenim nešto na sljedećoj ukoliko mi se to nije svidjelo na prošloj“, ispričala je Lamija kako usavršava svoj hobi.
Još kao dijete je počela crtati i zanimati se za umjetnost. Njen prvi izbor bio je Perzijsko-bosanski koledž gdje je bila član umjetničke sekcije.
„Isprobavali smo razne tehnike kao na primjer dekupaž, pravili smo vaze, akrilne slike itd. Meni je to bilo zanimljivo i na tom raspustu sam počela zajedno sa tetkom, koja je završila kurs, praviti slike na alu-foliji. “
Ponekad zna biti teško uskladiti školu i izradu umjetnina. Pitali smo Lamiju da li uspijeva napraviti balans između te dvije obaveze:
„Jako je teško, u početku je bilo lakše, bila sam na raspustu pa bih stigla, a sada kako je škola, vrlo rijetko pravim. Pretežno ostavljam sve za vikend i onda se petkom poslije škole odmah bacim na posao kako bi bilo sve gotovo do ponedjeljka. Ali, naravno, desi se ponekad da moram napraviti ružu u što kraćem roku i onda školske obaveze završavam u autobusu ili na odmorima. Zbog toga mi više odgovara prva smjena zato što onda mogu stići oboje, ali u drugoj smjeni imam vremena samo za učenje.”
Kao i sve, i njena ljubav prema izradi umjetnina ima svoje prednosti i mane. Ponekad zna biti teško pronaći pravi materijal, a često on zna biti i skup. A najgore je što, ako vam zafali samo jedna stvar, ne možete nastaviti dalje dok je ne nabavite.
„Najteže je napraviti nešto što će se kupcu svidjeti. Mora da bude kvalitetno i bez grešaka. Naravno, uvijek se dese neke greškice, ali to se da lahko popraviti ili izbjeći ukoliko se radi bez žurbe. Ali, definitivno, uvijek strahujem da li će se svidjeti onome kome pravim i da li sam ispunila njihova očekivanja.“
Bez prave podrške ništa ne bi bilo moguće. Ponekad vam treba neko da vas natjera da nastavite kada vi odlučite odustati.
Kako kaže, njena najveća inspiracija su njeni roditelji.
“Bez obzira na svoje obaveze koje imaju, opet stižu i da uskoče i pomognu mi oko pravljenja i oko nabavke materijala, što je teško jer u Bosni ima samo par mjesta koja nisu tako blizu sa odgovarajućim materijalom. Mogu reći da sigurno bez njih ništa ne bih znala o ovome jer oboje imaju podjednake zasluge. Mama je opet tu podrška, motiviše me da nastavim čak i kada sam na ivici odustajanja, tu je i da pomogne u pravljenju, dok babo pomaže i u potrazi materijala i finansijski, ali i na neki svoj način mi ukazuje na greške koje možda ne bih primijetila i samim time bih izgubila povjerenje kupaca.“
Da li zaista srednjoškolci na ovaj način mogu zaraditi?
„Mogu, naravno (hahahah nemojte mi sad ukrasti posao), ima zarade, ali ima i troškova. Najbitnije je da nauče kako da “ostavljaju pare sa strane”. Novac prije odlazi nego što dolazi i u to sam se uvjerila milion puta tako da mi je dugo trebalo da naučim da sama sakrivam od sebe zarađeno i da ne trošim na nešto drugo. Ukoliko želite da zaradite za sebe ili imate neke ideje koje biste željeli ostvariti, u svakom slučaju odmah se bacite na posao jer što više odlažete, sve ćete teže to realizovati ili će neko drugi ukrasti vašu priliku. I za sve će trebati mnogo truda i ulaganja, samo je pitanje kad će vam se taj uloženi trud isplatiti.”
Lamijine radove možete pronaći i poručiti na Facebook profilu Dekorativne ruže (Lami) ili na Instagramu @ukrasne_ruze.
Lamiji želimo mnogo sreće u daljem radu i još mnogo prodanih rukotvorina.
Tekst: Lejla Hot