Kad sam ono kupio prvu televiziju, Major 67, djeca me pitala: “Babo šta znači EPP? Nisam him umio rijet pa na licu mjesta smislih da to znači Evo Predaha od Politike.
I djeca mi povjerovaše ko i za sve ostalo, jer se nije moglo sve oguglat ko u današnji vakat i nekog ufatit u laži. Jok. Nego šta god babo kaže to je tako, jer babo gleda svaki dnevnik i čita svaki dan novine.
A reklame bile djeci zabremedet baš ko crtani, ha počnu ostave sve zijane i bulje u televiziju otvorenih očiju, a nama dobro dođe barem pet minuta mira i tišine. Još da je bilo više toga ko danas, beli bi se materešine dobro razrahatile i zabavile djecu. Nek vala nije. Trebalo mi je haman čitav život da skontam kad te nasmijava, vadi ti huju, jal dira u srce i dušu hoće samo da ti proda nešto, da ti uvali i namami djecu i žene, a bome i ljude da kupe kaladont, čokoladu, veš mašinu, jal auto, il da ti glumac kojeg narod voli utrpa kakav kredit i žirante za vrat.
Više od pola dunjaluka vjeruje u sve što vidi i čuje, a ostali ne vjeruju niušta. Ne zna se šta je gore, jer i jedni i drugi pregone, a ko god pregoni nije Bog zna kakve pameti i lahko ga je obmanut i svašta mu uvalit taman da mu to i ne treba nit će mu kad zatrebat, a more mu i velike štete nanijet samo zato što mu se svidjelo kad Mile pjeva, Bakir klanja, a Drago draži i belaja traži.
Kad se samo sjetim šta smo belaja vidjeli samo zato što je njihov nešto protiv nas reko, a naš mu oštro odgovorio pa ga zato narod godinama za vođu biro, a kad ga je izabro on samo nastavio jedino što zna, praznu slamu mlatit, biva govorit, obećavat i našim neprijateljima odgovarat, a narod će mu svaku riječ pozlatit, biva debelo platit.
Trebo mi je čitav život da skontam da su sve haber kutije pa i ova na kojoj pišem samo puka propaganda đi svak telali da nešto svoje, jal tuđe rastelali pa ko šta ubode, biva kako mu se kod drugih primi. Samo se haber kutije mijenjaju, a prevare, prevaranti i prevareni vazda haman isti ostaju.
Uzeir Hadžibeg