-Znao sam ja da neće na dobro Beže čim sam vidio onoliko dvica na kalendaru. Veli mi onaj moj hrsuz na sabahu.
-A ja sam znao da si ti blentav, ali nisam znao da si tolka budala, moj Mute, kake veze imaju dvice sovim?
-Imaju kako nemaju, znaš šta znači dvojka?
-O'kle ću znat.
– U kojoj si ti vojsci bio Uzeire.
-U našoj, partizanskoj i to tri gidine, dana osustva nisam imo, a ne ko vi, ni godinu, a više ste kod kuće neg u vojsci bili.
-Dvojka ti je kad nekom daš voljno ili nogu, hajmo, zaobiđi me…
-Jah i?
-Odo oprat ruke, vidim da me ne kontaš.
-I da kontam ošto mi je to da te skontam, i onako nam pune glave svim i svačim, dobro nam neotpadnu više.Sjećaš se ti onog Idriza sa Zmajevca, što je vozo Varburga u rukavicama, on je birvaktile, vazda prao ruke ko ti sad. Ne bi ti taj tako nešto golom rukom nejma tih para. Gonilo ga nešto da povazdan pere ruke i taj vakat hi safunja, trlja, pere i izapire. Kad bi đe otiđi, sjedi bi na jedno mjesto, naćuri se ko na tuti nit šta uzima nit dotiče, šuti bi sve dok ne upita đe more ruke oprat. Kako stario sve bješe gori i gori, dok jednom nije fasovo naku češagiju po rukama, ko nekakav mujasil od onih safuna, i dobro nagrabusio pa morade po hećimima hodit. Dali mu svakakih maza i praškova, ali džaba kad je moro vazda ruke prat i to bi saperi.
Nešto kontam, što bi mu sad dobrodošla ta navika.
-I šta je Mladi pisac pod stare dane hotio rijet?
-Isto što i ti sonim dvojkama. Kad smo već kod dvojki sa`će i ona moja dvojka po drugi put iz štamparije u novom ruhu, a tebi je dvojka svakako, haj sad idi peri ruke, ugursuze li da bi li ugursuze! Jazuk evlike priče.