Prolaze dani ispunjeni čudnom energijom, osjećanjima. Sve je pred nama tako daleko i neizvjesno. Uporno nam truju mozak sa teškom finansijskom situacijom koja će uslijediti nakon svega.
Bilo je vremena siromaštva i prije. Tad su se ljudi okretali sebi i pronalazili način kako da prehrane porodicu. I ovaj će put sigurna sam.
Ima jedna riječ koju su svi zaboravili u posljednjih nekoliko dana. To je LJUBAV. Kada ste posljednji put svojoj voljenoj osobi rekli nešto, a da nije: Gladan sam, šta ima da se jede.
Možete li se sad vratiti u one dane ljubavi i recimo za promjenu odrecitovati joj pjesmu.
Rešad Hadrović je pisao najljepše ljubavne pjesme, rođen je 1945. godine u Sarajevu. Završio je Pravni fakultet, pravom se nikada nije bavio. Bio je zamjenik glavnog i odgovornog urednika lista „Naši dani“, radio je u programu za kulturu Radio – Sarajevo, bio je i urednik Kulturno umjetničkog programa Televizije Sarajevo. Otputovao je na bolji svijet 2004.godine
REŠAD HADROVIĆ
…
Sigurno pamtiš pahulje
Žive uspomene
Treptaj što ljubim sve više
Zagrli me, rekla si jednostavno
Dižući se
Iz postelje prepune
Tuđe vreline
Nikad ljepše noći – ljubila si me
Otvori se svjetlost
I nago tijelo
U njemu čisto nebo
Između nas
Čedo toplinom sniva
Zasipaju nas latice mira
Šta mi zapravo jesmo
U noći koja se kruni
Živog me u svjetlost
Zakopajte
…
Ne napuštaj molitvu
Na mjesečini koja cvate
Voli me u šutnji
Prepune vasione
Zašto smo slabi
U noći iskustva
Zar je
Ljubav samo
Odsjaj sreće drugih
…
Nesanicu pretvori u
Ukleto tijelo
Moj poljubac
U žad
Na tvom vratu
Usnuli ladolež
Na pragu naše kuće
Isuviše me ima u ljubomori
Sjenama moga života
Je li vrijedno bilo ljubiti
Jesmo li griješili
Što smo nestrpljivo voljeli
Naša ljubav imaće
Oči ruža
Koje nikada ne umiru
One vječno svijetle
Poput zvijezda u našem snu