Danas, 8 – og Aprila, obilježava se Svjetski dan Roma. Inače, to je aktivistički dan kada različitim aktivnostima skrećemo pažnju na one od kojih društvo, uglavnom, okreće glavu. Aktivistički, jer se 8. April upravo obilježava na dan kada je zvanično počeo romski aktivizam, tj. kada je održan prvi Svjetski kongres Roma, 8 – og Aprila 1971. godine.
Svjetski dan Roma jedan je od rijetkih dana kada su Romi i Romkinje u fokusu medija, kada se šalju poruke tzv. jednakosti i kada se govori o njima i njihovom stanju. Dan kada na medijima uglavnom možemo da vidimo stereotipne slike bosonoge djece u okruženju krcatom otpadom i ispred neurednih baraka.
Danas, ne možemo svojim aktivizmom pokazati da svi Romi i Romkinje zaslužuju biti ravnopravni građani i građanke ovog društva, ne možemo aktivnostima poslati poruku da stereotipna slika, gore pomenuta, nije sva istina o Romima i Romkinjama, da Romi i Romkinje imaju pravo na sve aspekte učešća u društvenom i političkom životu, kao i svi drugi građani, ili bi bar trebali imati.
Danas, 8. April – Svjetski dan Roma, Romi i Romkinje dočekuju u vrlo teškoj situaciji, uglavnom zaboravljeni od svih onih koji bi trebali brinuti o svakom građanu i građanki. Imajući u vidu sve aspekte na koje se odražava pandemija koronavirusa i sve mjere koje su poduzete, iste su posebno pogodile rizične i od ranije diskriminisane i ugrožene kategorije stanovništva, gdje posebno potpadaju Romkinje, ali i Romi i romska djeca.
Uzmemo li u obzir ekonomski aspekt, imajući u vidu da se prihodi romske zajednice uglavnom ostvaruju kroz trgovinu, prikupljanje i prodaju sekudarnih sirovina i slične aktivnosti, koje su uglavnom uslužnog karaktera, možemo zaključiti da su svi dotoci bilo kakvih prihoda uglavnom zatvoreni, pa i oni najosnovniji, kao što je hrana i higijena. Uzmemo li u obzir obrazovni aspket, romska djeca uglavnom nisu snabdjevena informatičkom opremom, nemaju pristup internetu, te su zbog toga, u većini slučajeva uskraćena za praćenje nastave na trenutno dostupne načine. Uzmemo li u obzir zdravstveni aspket, treba navesti da postoji niz romskih zajednica uskraćenih za osnovne higijenske uvjete, kao što su voda i struja, što povećava rizik od zaraze i širenja iste. Također, u deficitu su sa higijenskim i dezinfekcionim sredstvima, maskama, a pored toga, često u depriviranom položaju kada je u pitanju pristup zdravstvenim uslugama, jer još uvijek, određeni broj Roma i Romkinja nema zdravstveno osiguranje, diskriminsani su i ponekad „manje vrijedni liječničkog truda“. Socijalno distanciranje i zatvorenost, kako su i braniteljice ženskih prava upozoravale, rezultirali su povećanjem stope nasilja nad ženama. Nasilje nad ženama u romskim zajednicama nažalost je realnost, nekim ženama i svakodnevnica, a trenutno stanje po tom pitanju, možemo samo da pretpostavimo, strajuhujući od povećanog broja tužne statistike.
Kampanja Mjesec dana ženskog romskog aktivizma provodi se od 8. Marta do 8. Aprila, a realizira je Ženska romska mreža „Uspjeh“ Bosne i Hercegovine. Cilj kampanje je učiniti prava i potrebe Romkinja vidljivijim i pokazati društvu i vlastima stvarnu sliku Romkinja i života u romskim zajednicama. Glavna poruka ovogodišnje kampanje je: „Moje je pravo, a ne privilegija da donosim odluke i svoje ime!“. Porukom tražimo i zahtijevamo da Romkinje dobiju priliku i ostvare pravo na participaciju u tijelima odlučivanja i u političkom životu Bosne i Herecegovine, a koliko je to važno, upravo je pokazala tekuća situacija. Pitamo se, da li je pokazana briga za posebno ugrožene kategorije stanovništva? Da li iko mari za njihove potrebe?
Do sada to nismo vidjeli. Stoga, zalažemo se i tražimo da Romkinje dobiju svoje mjesto u tijelima odlučivanja i položaj kakav i zaslužuju!