Miris bestilja i zrelih šljiva podsjeća nas da blizu je jesen. Kako ispratiti ljeto? Najbolje pjesmom…
Trećeg petka po Aliđunu dan je tradicionalnog narodnog veselja koje se obilježava na Gromiljaku kod Kiseljaka, a datira od prve polovine XX stoljeća. Na hadži Bešlijinoj ćupriji je veselje tokom cijelog dana. Dolaze ljudi iz dijaspore. Koriste jedinstvenu priliku da se sretnu sa starim poznanicima i prijateljima i da se uz pjesmu i narodno kolo prisjete mladosti, prvih ljubavi, zaruka i ženidbi.
Nekad su momci i djevojke na teferič dolazili u narodnoj nošnji. Imućnije djevojke su se pojavljivale u, za ono vrijeme, luksuznim skupim papučama, a one slabijeg materijalnog stanja u nanulama. Igralo se kolo, a mladi su bili odvojeni maramicama kako se ne bi dodirivali rukama.
Mladići su odmjeravali snagu u poznatim igrama kamena s ramena, natezanju konopca…
Vremena su se promijenila, ali ne i potreba za druženjem, koje je posljednjih četrnaest godina upotpunjeno održavanjem mevluda, jer je na Treći petak 22. augusta 2004. godine otvorena džamija, sagrađena na temeljima porušene na dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Treći petak se obilježavao i u našem gradu. Sa Sebilja je Memiš sa fijakerom vozio teferičlije u Luku, gdje su se sastajale porodice, noseći sa sobom hranu… Igralo se kolo uz Hidinu harmoniku i pjevalo do kasno u noć. Stari ljudi su govorili da idu na mali Kiseljak.
Djeca su se kupala i igrala lopte na livadama, gdje je sad se nalazi greblje…
Uživalo se uz teferičku kafu, posebnog ukusa, pečenoj na žaru. Za takve prigode čuvala se posebna, zagarena džezva. I uvijek je tu bio fildžan viška, ako naiđe neko poznat…
Nije bilo mjesta prijekim pogledima – zadovoljstvo susretanja i zajedništva iskazani ljepotom uživanja u malim stvarima: na livadi prostrta deka, nešto hrane … pjesma, smijeh, muzika, kolo …
Vratiti se sa teferiča u zaprežnim kolima bio je doživljaj. Prilika za još malo smijeha; dječica usnula u krilu, umorna od cjelodnevnog igranja.
Prošla su ta vremena. Ne vraća se ništa, pa ni ljudi običajima.
Jedino se sunce mjesecu klanja na zalasku ljeta nekako tužno i prazno …
Sadžida Dedić