Jednog dana dobi vladar na poklon krupnog i lijepog magarca. Svi ljudi pohvališe ponešto kod magarca, a kad je došao red na Nasrudin Hodžu, vidjevši da bi se mogao okoristiti, on reče:
– Ja vidim u ove lijepe životinje jednu veliku sposobnost. Ja bi ga za kesu dukata mogao naučiti da čita!
– Poslije nevjerice i dugog raspravljanja Hodža dobi dozvolu da magarca vodi svojoj kući na nekoliko dana radi učenja u čitanju. Uz magarca vladar dade Hodži i novaca za trošak, a ostatak nagrade kad uradi obećano.
Nasrudin Hodža ode i dade da mu se od kože napravi oveća knjiga sa nekoliko listova. Kad dođe kući, među listove stavi malo ječma i počne iz njih davati magarcu onaj ječam, a onda ga pusti da to sam čini. Tako je magarac počeo, da bi našao ječam, sam jezikom prevrtati listove. Među listovima gdje nije bilo ječma magarac bi zarevao.
Određenog dana dovede Hodža magarca kod vladara da se vidi šta je naučio. Odvede magarca do jednog stola na kome je stajala knjiga sa velikim koricama. Magarac stade odmah da prevrće jezikom listove knjige. Prevrtao je tako dok najzad ne podiže glavu i ne zareva. Hodža se nasmija i reče:
– Ovakvo čudo još ne vidjeh, ali od njegovog čitanja nisam ništa razumio.
Hodža se ne dade zbuniti, nego reče:
– E da bi se to razumjelo, treba biti magarac!
Vladar nakon ovog izvadi i dade Nasrudinu kesu dukata.