Satima pokušavam objasniti vjetru
Da na putu do mene
Uzbere grozd sunca
Svjetlošću nevinom
Da ukrasim ti lice
Duša je ljubavlju topla
Lakše mi je
Nego riječima
Opisati ljepotu
Jedne mladosti
Koja se igra vremenom
I puste duše
Uči
Kako se može
Koračati srcem
Sa snom u naručju
Sve znam
Sve osjećam
Sve živim
Ali nikad tako snažno
Odvažila se nisam
Preprekama
Ti
Kao da si prošla pored njih
Cvrkućeš i plešeš
Bezobraznico jedna
Ni pozvala me ne bi
Na jedan okret prema proljeću
Postojanja
Mogla bih ti poslati
Koju pahuljicu snijega
Skupljam ih četvrt stoljeća
Više od tebe
Ali neću
Pretvorit ćeš je
U grudvu smijeha
I bit će mi krivo
Što sam tugama
Otvorila vrata
Ikad
Merima
Leprš tvojih oslikanih
Svila
Tvoje riječi
Tvoj bunt
Tvoji snovi
Moja su radost