Šta je god bilo na dunjaluku do sad, a bilo je svašta, svakakvog zla i belaja što su ljudi ljudima nanosili, uvijek, poslije svega svane novi dan, rode se novi ljudi pa i sunce zasja i život se nastavi.
Sve dok Israfil ne duhne u suru i ustane sve što je do tada živjelo i hodalo po zemlji, a duše i srca nam se počnu driješiti i otkrivati šta je ko zgriješio, a šta dobra i pomislio, a ne kamo li uradio.
Do tada se sve bezbroj puta izmjeni i naizvrat okrene, pa sve što je bilo zabremedet danas-sutra niko ni mukajet za to. Pobjednici budu poraženi, veliki postanu mali, a mali narastu i veliki budu, zločinac postane žrtva, a nekadašnja žrtva zločine čini. Ono što se mrzilo voli se, a što se voljelo mrzi se.
Kad god svane novi dan, insan dobije priliku da ispravi što je krivo uradio, zatraži oproštaj od onog što mu je bol nanio, ili sam oprosti. Kad god svane novi dan svaki čovjek na dunjaluku dobije priliku da bude… čovjek među ljudima.
Uzeir Hadžibeg