Pokušavam da nacrtam dan. Ide to polahko. Sve ima svoj oblik i svoju sjenku. Ljudi postoje samo kao uspomene. Na trenutak zastajem! Bože, kako se crta tišina? Kojom bojom da je osjenčim?
Nekad je njen smijeh iz susjedne avlije najavljivao skori dolazak proljeća, ja bih tad crtala tratinčice i ljubičice i zamišljala ih u njenoj kosi. Faketa.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća kao srednjoškolka prvi put sam zakoračila u svijet umjetnosti i bila primijećena kao pjesnik koji obećava. Bila je kasna jesen. Poznati su rezultati Konkursa Zijo Dizdarević. Gorim od uzbuđenja. Tu noć sam dobila dvije nagrade. Prvu nagradu za pjesmu „Kozara“ i drugu nagradu Faketa Salihbegović je čitala moju nagrađenu pjesmu.
Bila je učenik generacije. Djevojka za primjer. Sve recitale u školi oplemenjivala je svojim glasom i svojom ljepotom. Otac Fahrija i majka Emsa bili su ponosni na sve njene uspjehe.
U Amaterskom pozorištu „Total“ odigrala je niz nezaboravnih uloga. Meni su ostale u sjećanju „Jama“ i „Hasanaginica“. Glumila je očima, pokretom.
Hasanaginicu je odglumila do savršenstva. Taj ponos, taj bol ocrtavao se čitavim njenim bićem. Drhtala je poput proljetnog cvijeta na sceni. Svoje emocije vješto prenosila na publiku koja ju je obožavala.
Jedne jeseni ljubav je odvela u Zenicu. Njen izabranik Mugdim Avdagić također je bio glumac. Iako je bila po profesiji diplomirani prehrambeni tehnolog, ljubav prema glumi je bila jača.
U Bosanskom Narodnom Pozorištu u Zenici nastavlja nizati ulogu za ulogom. Zeničani su je prihvatili kao svoju. A ona im je uzvraćala svojom dobrotom i ljubavlju. Baš onako kako je učila njena majka Emsa, da ljude grli dušom. Ona ne grli samo ljude. Grli i životinje. Obožava mačke. Pazi ih i njeguje.
Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu ogriješila se o njen talenat. A ona je bila veći profesionalac i od nekih koji su predavali na tom fakultetu. Objašnjenje da im ne trebaju gotovi glumci je suludo. Deset godina poslije diplomirala je glumu na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru.
Ponekad mislim da živi pet života u jednom trenutku. Uspješna glumica, divna majka, savršena supruga, velika kuharica. Njenim tortama pozavidjeli bi i najveći slastičari Evrope. U ono malo slobodnog vremena što ga ima ona je umjetnica. Izrađuje predivan nakit. Svaki izrađeni komad je pričao svoju priču, toplu od ljubavi i nježnih dodira materijala.
Svojim unikatnim nakitom pokorila je Berlin i svjetske glumice. O glumi da i ne govorim. Jedinstvena kakva jest, ostavila je neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj kinematografiji glumeći u mnogim serijama i filmovima. Priznanja postoje da svjedoče o djelovanju u jednom vremenu, a ona ih je dobila bezbroj.
Godine 1999. Rukovodila je glumačkom radionicom za djecu, pod pokroviteljstvom organizacije „Save the children UK“. U javnoj ustanovi Centar za kulturu i obrazovanje Kakanj režirala je predstave za djecu u okviru orodukcije Dramskog studija za djecu i omladinu, čiji je i jedan od osnivača.
Jedan je od osnivača Teatarsko-edukativne asocijacije „Tea“ iz Zenice u okviru koje je realizovano nekoliko teatarskih projekata, edukativno – umjetničkih radionica i izložbi.
Za doprinos razvoju i promoviranju pozorišne i filmske umjetnosti i afirmaciji Zenice u oblasti kulture dobila je Plaketu grada Zenice zajedno sa mužem Mugdimom Avdagićem.
Uvijek sam mislila kako je Visoko poseban grad. Ima on svoja blaga rasuta po svijetu. Jedno od njih je i Faketa Salihbegović koja je obilježila jedno vrijeme na kulturnoj sceni grada. Davno je zaslužila, bilo bi vrijeme i da dobije neko priznanje na nivou grada Visoko.
Puštam da me ponesu emocije iz vremena kad je u predvečerja uz gitaru pjevala hitove. Oblaci su u njedrima sakrivali zvijezde uživajući u ljepoti glasa što se prosipao kroz noć.
Autor: Sadžida Dedić