Dok čekamo završne konture parka prirode koji se sve više ukazuje u Lužnici u vidu Van Goghovog „Zvjezdanog neba“, manje poznat lokalitet za ljubitelje prirode je Crvena stijena na putu Visoko-Uvorići- Čajno-Podvinci-Šošnje.
Crvena stijena je poput Gradine, prirodne tvrđave. Sastav čudan, crvenkast kao da ima željeza. Legenda kaže da je mladi čoban iz porodice Selimović, čuvajući ovce jeo kolač na vrhu stijene. Isti mu je ispao, a on pokušavajući da ga uhvati skončao život na stijenama pored Slavinske rijeke koju prave potoci sa Perun planine iznad Vareša.
Klupa, mjesto za roštilj i lijep pogled. Mir i tišina na čistom zraku. Nekada su staze pored Crvene stijene bile pune radnika koji su žurili do Striježeva, odakle bi autobusom stizali na posao u rudnik željezne rude i Željezaru Vareš inače najstariju u Jugositočnoj Evropi. Spominje se još 1891 godine.
Mnogo je staza oko Crvene stijene. Sve vode prema selima Slavin, Ostrelja, Planinica i planini Perun.
Kad smo kod Slavinske rijeke koja teče kanjonom, na sastavcima dobija još vode iz naselja Radonjići. Još kad se dodaju potok Lužnice i njemu slični dobijemo rijeku Gorušu koja puni bazene i ribnjake u Podvincima. Šteta je što ne postoji više oznaka jer sve nekako završava na stadionu Lanište i izletištu Šošnje. Mjesta su predivna za slušanje tišine, a napuštena sela poput Ostrelje su vrijedna obilaska.
Ipak, to je neka nova priča o rubnim dijelovima Visokog.