VREMEPLOV: TEFERIČ NA ROGAMA

Ako se ikad bude gradio spomenik posvećen ljubavi, Roge ili Vruci su najsmislenije mjesto za tu svrhu.

Između naroda visočkog i kakanjskog kraja postoje brojne neraskidive poveznice, a jedna od najvažnijih i najljepših poveznica su međusobne ženidbe i udaje. Bilo bi zanimljivo ustanoviti koliko je djevojaka i momaka s visočkog i kakanjskog kraja svog bračnog druga pronašlo u komšijskom kraju.

Postavlja se pitanje gdje su se upoznavali, susretali, pronalazili…

Nije tada bilo društvenih mreža, ali jeste bilo omladinskih susreta, posebno na teferičima.

Jedan od njih, ponajveći, bio je teferič na Vrucima ili Rogama. Dešavao se početkom augusta i trajao je više dana i noći. Bio je to zapravo svojevrsni zbor naroda, posebno omladine.

Taj događaj se s nestrpljenjem čekao. Dogovaralo se ko će s kim ići, kada se polazi, čime se putuje, automobilom, traktorom ili pješke.

I onda kada dođe taj dan, za omladinu s visočkog kraja, posebno iz rubnih sela na granici s općinom Kakanj, svi putevi su vodili ka Donjoj Papratnici i dalje na Roge ili Vrutke.

U Papratnici postoje dva puta koji vode na Roge. Onaj širi za automobile, odvajao se lijevo, a bio je i jedan uži, jednostopica, i on se odvajao desno, uz brdo, nekako odmah poslije džamije, i to je bila prečica za pješake.

Makadamskim putem kojim su se kretali automobili mogle su se vidjeti kolone. Vozilo se uz brdo, po vrućini, pa su i problemi s automobilima bili česti. Stojadin bi obično prvi prokuhao zbog svoje slabe tačke – termostata. Najbolje su se pokazale Zastavine fiće. Fićin motor „jadikuje“, ali vozi bez stajanja i prokuhavanja.

Po dolasku na Roge odmah se pristupalo brzom postavljanju koliba, šatora i improviziranih prenoćišta.

I onda je užitak omladinskog zbora počinjao: Pjesma, radost, „logistika“ donesena u ruksacima, upoznavanje djevojaka i momaka, šetnja između šatora i koliba, ringišpil i zanimacije, obilasci poznanika i njihovih privremenih kućica na travnatim površinama Roga…

I tako neko tri dana i dvije noći, neko dva dana i jednu noć, i onda svako svojoj kući.

I tako su se rađale nove ljubavi.

Druga polovina sedamdesetih i osamdesete su, čini mi se, bile vrhunac popularnosti ovog omladinskog zbora.

Onda je došao rat. I u tom teškom ratnom trenutku tradicija je opstajala. I nekoliko godina poslije rata Roge su trajale u većem obimu. No, predratni sjaj teško se dostizao. Ipak, tradicija se održala do danas.

Kako god bilo, ostala je trajna uspomena na nekoliko decenija održavanja omladinskog zbora na Rogama.

Ostala je i uspomena na brojne ljubavi rođene na Rogama.

Ako se ikad bude gradio spomenik posvećen ljubavi, Roge ili Vruci su najsmislenije mjesto za tu svrhu.