Neki stari trgovac u potrazi za vodom je svako jutro odlazio na izvor gdje bi napunio svoja dva glinena vrča i odnosio ih na ramenima kupcima u grad.
Jedan od tih vrčeva bijaše napukao i zato je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.
Cijeli, noviji vrč bio je ponosan na svoj rad jer je u njemu nosač donosio mnogo više vode nego u oštećenom, a oštećeni vrč se zbog toga stidjeo.
Osjetivši se manje vrijednim, napukli vrč jedno jutro progovori vlasniku:
„Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako to želim. Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobijaš očekivanu zaradu, jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te oprosti mi moju slabost!“
Idućeg jutra, na putu od izvora prema gradu, vlasnik upita napuknuti vrč:
„Pogledaj kraj puta, šta vidiš?“
„Predivan je, pun cvijeća“, odgovori vrč.
„Predivan je zahvaljujući tebi. Jesi li primjetio da cvijeće duž puta kojim idemo cvjeta samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijelog vrča? To je zato što sam znao za tvoj nedostatak te sam kupio sjeme i posijao ga na tvojoj strani puta, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao.
Već dvije godine berem to čudesno cvijeće koje mojoj porodici i meni donosi toliko radosti. Kada ti ne bi bio takav kakav jesi, to nas cvijeće ne bi radovalo iz dana u dan. Zato ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti.“