Goduša, selo nadomak Visokog poznato je po mnogim zanatima koji su njegovani kroz historiju i preneseni s generacije na generaciju.
Drvorezbrastvo kao najpoznatiji zanat, ali i nedavno otkrivena vodenica Sejada Rizve zvanog Vuk koju je naslijedio od svog oca. Vodenica je originalnog izgleda, pored mlina i prostorije u kojoj se nalaze zalihe materijala za mljevenje, tu i je i soba za boravak u kojoj Sejad sa svojom suprugom uživa najveći dio godine.
Ljubav prema vodenici
Kaže da nikada ne bi mogao zapostaviti vodenicu i da je ona njegov život. Zanat je zavolio od malih nogu i dan dan ljubav je ista.
“2014. godine sam je obnovio, a od stare vodenice ostalo je mnogo stvari koje sam iskoristio. Inače sam po zanimanju stolar i to mi je uveliko olakšalo održavanje i restauraciju vodenice. Trenutno sam u penziji i stalno sam ovdje. Dosta mi je ono što zaradim od vodenice”, kazao je Vuk.
Dodao je da nerijetko čini usluge narodu, budući da je situacija sa korona virusom dovela do velike inflacije i da je stanje zabrinjavajuće.
Bez ikakve težine obavlja posao, a najdraži mu je razgovor sa ljudima.
Proces rada vodenice
Iako je mnogima poznat jednostavan princip rada vodenice, vlasnik je ukratko i pojasnio kako sve to funkcionira.
“Ljudi mi donesu kukuruze ili pšenicu, sve mora biti suho kako bi bilo adekvatno samljeveno. Potok pokreće vodenicu koja je aktivna tokom cijele godine. Pšenicu prosijem i onda je spremna. Imam dva kamena, teži za kukuruze i lakši za pšenicu”, ističe Sejad.
Postupak rada od davnina do danas nije se promijenio, danas je, kako kazuje, lakše, jer postoje mašine kojima se jednostavnije održava vodenica.
Na kraju je zaključio da je vodenica bogatstvo, odmor za dušu i tijelo i da svako ko ima vodenicu, a danas je to u Visokom postala rijetkost, vodi računa o njoj i posveti joj se maksimalno.
ČUVAJMO STARE ZANATE! Nekada je u Visokom bio niz vodenica, dok ih danas možemo na prste nabrojati.