Botanika je rekla svoje precizno i uvjerljivo, medicina površno – s brda s dola i ostavila prostor za onu sumnjalicu – možda jeste, možda nije. Ja ću ovako: božije drvce ima okus gorkog mentola, ne miriše dok se ne nagnječi. Ne voli druge biljke u društvu, hoće mnogo svjetlosti i sa malo vode izgleda svježe i puno života. Biljovirusi ga zaobilaze u širokom luku. Elastične grane ga čine otpornim na vjetrove i debele snjegove. I sa ljutim mrazevima samo se poigrava. Lahko i uspješno se rasađuje. Ali, kakvo bi ovo bilo štivo kad ne bi imalo “ali” ? Voli da se miluje, da mu se pjevuše pjesme koje, možda, razumije ili ne razumije.
/szž/