Lagahno ulazimo u zimske dane i nekad će pasti snijeg da prekrije brijeg… Iz sehare izvlačimo priču o visočkom klizalištu sa početka prošlog stoljeća.
Pošto mi je deda (po majci) Čeh (imao apoteku na Jaliji od 1914-1948.), ne bi bio pravi Čeh da nije u Visoko donio i prave klizaljke… I tako, Filip, tridesetih prošlog vijeka, kad’ god je mogao „bježao“ je iz apoteke na dnevnu dozu klizanja! Mogu misliti koje je to visočko čudo bilo!
Visočani, pitate se: a gdje se to moglo klizati u Visokom?
U današnjem centru grada (tada poprilična periferija), na mjestu nekadašnje robne kuće VEMA bila je velika bara (vjerovatno se taj dio grada po tome i zove Bare?!)… A tridesetih XX stoljeća zime su bile daleko žešće nego današnje… Tako je visočka tkzv. “bara na Hadžijinoj vodi“ dugi dio sezone mogla biti klizalište… Vjerovatno su se mnogo kasnije rađale nove priče, vezane za „šlicure“ u vlastitoj izradi…
Kažu, ledila se i Fojnica u centru grada, bilo je raznih dogodovština…
Godine 1971. rukometaši tadašnjeg visočkog Vitexa bili su na turneji u Poljskoj. Gotovi svi smo kupili klizaljke (neke su se mogle montirati na cipele, a neke su bile takve da se đon morao probušiti i tako klizaljke fiksirati..) Bare na Barama više nije bilo, a poljske klizaljke preoštre za visočki smrznuti snijeg. Naravno, nije funkcionisalo s njima… Samo je pokojni Srećko Kitić nešto eksperimentisao polijevajući zimi neku betonsku plohu na Stanici gdje je stanovao…Ali, nije mu uspijevalo… I mene je nagovorio da kupim klizaljke u Wroclavu; ubijedio me da će se rijeka Bosna (opet) smrznuti ispod njegove kuće gdje je protjecala!
Komentari:
Dane : Zdeno i Bosna je ledila ispod Čingelove bašte i kožarske zgrade do ade. To bi moglo biti između 1969 i 1973. Led je držao par dana. ((Za mlađe kategorije čitača, pričaju o lokalitetu Kačare pa uzvodno do hotela)
Profesor Ljubo : Naziv Bare u Visokom je lokacija koja je tebi poznata, a na tom mjestu je, između ostalih i kuća kćerke r. Mule Hodžića. Lokacija koju ti spominješ, mi koji smo tu stanovali, zvali smo je bara na Hadžinoj ili bara kod Avdage Skopljaka.
Dok nisu kanalizacije prokopane i dok nije napravljena zgrada Čarapare, za jake zime bilo je i leda. Moja raja i ja smo pravili “šlicure”od drveta i zabavljali se na ledu, dolazeći kući sa povredama na laktovima i koljenima
Mika Mirić: Rijeka Fojnica je ledila svake godine kod Mirića mlina kasnih 1960. g. I mi smo se klizali na ledu na “šlicurama” napravljenim u modelarnici “Kovina” sa potkovanom laštrom ispod. Toliko je znao biti debeo led da je Memiš prevlačio balvane preko sa svojim konjima.
Dino Devović: Ja sam se spuštao niz “poštanski” sokak.
ViPromo arhiva 2016.