VISOKO IZ SEHARE SJEĆANJA- TODINA PEKARA

Visočke priče iz sehare probude sjećanja na davno prošlo vrijeme. Mala fotografija priča: Na početku glavne ulice oko 1958. Stoje slijeva: Delahmetović Meho -Pišar, Marković Dule, Skopljak Faruk-Šibica, Dedić Mustafa-Muste

Donji red: Džafić Husein-Učo, Hasečić (Crni), Buljević Ismet-Škico, Džafić Enver-Džafo.

Fotografija je snimljena na početku glavne ulice, ispred parka. Glavna ulica je bila asfaltirana, ali ovaj dio, koji je vezan za Betonski most, je bio uređen “kockom”.

U pozadini su stare kuće. U prizemlju je bila Todina pekara, a iza Mustetovih leđa je bila Stolarija.

Kada su se srušile ove kuće, prvo je bio kiosk “Žitoprometa” sa prodajom hljeba. Potom je “Velepromet” imao samoposlugu u sklopu koje su bile brijačnica, zelenara, mesara i prodavnica suhog mesa.

Danas je tu zgrada “Vizija”.
 Pekara je bila na nižem nivou od nivoa ulice Čabaravdića, pa se silazilo niz nekoliko stepenika. Kao šegrt u pekari je radio i Karavdić Daut – Davan. Tada su bili najpopularniji okrugli hljebovi zvani dvokilaši. Visočani se sjećaju da je Todo pripremao i pršulje. Stavio bi ih naveče u peć pa bi ujutro bile pravo dobre. Pršulje su najviše kupovale zanatlije.