Kada se najmanje očekivalo, rukomet je izgubio pristalice. Jedan lijep, dinamičan i atraktivan sport, koji je na Stadion privlačio po 1.000 do 2.000 gledalaca, sada je doživio tužnu sudbinu. Na utakmici u sarajevskoj Skenderiji protiv renomiranog Medveščaka izbrojano je ukupno 22 gledaoca. Da, tačno toliko. Eto, šta znači nemati uslova za kvalitetan sport. Nedostatak dvorane je bio jedan od najvećih razloga opuštanja rukometaša i nemogućnosti ravnopravnog takmičenja sa ostalim ekipama, a tek onda dolaze na red kadrovski problemi. Ali, šta je – tu je. Moramo se, teška srca, pomiriti da ćemo iduće sezone gledati drugoligaše u Visokom, ali to će biti bar povratak rukometa pred naše gledaoce. Ali je sigurno da oni neće sami doći. Sportski gledaoci su čudna kasta. Kad se jednom razočaraju, nije ih lako ponovo privući na sportsko borilište. A to treba da bude jedan od ciljeva u narednom periodu. Jer, uzalud je stvoriti dobar sastav i željeti povratak u Prvu saveznu ligu, ako se ne igra pred punim gledalištem.
Uprava RK Viteks se također malo “uspavala”. Kao da je sve zahvatila apatija poslije ispadanja iz lige.
Upravo sada, kada se prvenstvo tek završilo potrebno je konsolidovati redove, ujediniti se, osvježiti ekipu, napraviti program rada i povratka u društvo najboljih, itd. Jedan od prvih zadataka treba da bude prošireni sastanak Uprave kluba i igrača gdje se treba podržati prijedlog da svi igrači ostanu na okupu, jer već ima aspiracija nekih klubova na najbolje igrače. Sigurno je da će svi igrači ostati u klubu i pokušati povratak u društvo najboljih, ali i svi ostali treba da im pružimo svu potrebnu podršku i uslove.
Nedavno je odobreno 10 miliona starih dinara za postavljanje osvjetljenja na rukometnom igralištu i to je jedan od prvih koraka u stvaranju boljih uslova za rad i takmičenje RK “Viteks”.
Godinu danas kasnije, u martu 1977. godine, rukometaši “Viteksa” na pripremama na Korčuli (Foto: staro-visoko.co.ba)
Donji red slijeva: Ferzan Nedžad, Antović Zdenko, Koso Gordan.
Srednji red: na lijevoj strani – Mustagrudić Fuad; na desnoj – Divković Boro.
Gornji red; lijevo Skopljak Senad-Džango; desno Zečević Sabahudin
Nekad “Viteks”, danas “Bosna”. Trideset sedam godina kasnije visočki rukomet doživljava sličnu sudbinu. Jedno je definitivno tačno, a to je OTIŠLI SU – DA SE VRATE.
Arhiv: Ismar Imamović 2013.