Kroz ovaj vaz inša-Allah govorim o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće i iskušenja u našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nana su institucija za sebe i one zaslužuju da se o...
Pjesma o Nur hanumi nastala je jednog predvečerja ogrnutog sjećanjima i toplinom. Posvećena je Fati Handžić, kćerki Salke i Habibe Handžić. Stariji Visočani su je poznavali kao Džananovića Fatu, jer je većinu svog života provela u kući dr. Hajrudina Džananovića i njegove sestre Fahire. Bila im je domačica, sestra, kćerka, najodaniji prijatelj. Jednostavno nisu mogli...
Moj brat i ahbab Faruk Mudželet, već duže od sedam dana kako je teslim dušu učinio, tako nekako i toliko nekako sam i ja sa svojom porodicom u izolaciji i borimo se s opakom pošasti – Covid virusom. Piše: Muhamed Velić Uopće nije bezazleno. Štaviše, radi se o ozbiljnoj pošasti i bolesti, Allah da sačuva...
Najviše volim tipkati priče ispunjene dobrim vibracijama. U fokusu mi je čovjek vatrogasac velikog srca, radilica, humanista koji je ovih dana non-stop na terenu. Emir Hercegovac, Emir Bosanac i Hercegovac, Emir Visočanin Bosanac i Hercegovac. Kao član Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Visokom već šest godina je stalno u vatri. Gašenja požara ovih dana skoro pa...
Djevojčica moja! Bilo je davno kada sam sa svojih petnaest godina nezadovoljna statusom u kući stajala pred ogledalom i rekla glasno: „Kad porastem bit ću Senka!“. A Senka je bila samo visočja od mene. I odvažna. Nosila je školske stvari zavezane remenom i patike za fizičko obješene o rame. Sve što je postajalo moderno u...
Taman kad sam negdje u sebi sabrala sve tuge i odlučila da ih pohranim u taj neviđeni sef duše vijest da nas je zauvijek napustio Đorđe Balašević slomila me. Ipak nisam toliko snažna koliko mi se učinilo da jesam. Ne plačem. Otvorile su se odaje moga djetinjstva. Mirisne i tople. Vidim sebe kako uzbuđena na...
Malena moja, kotrlja se ovo neobično vrijeme. Dugo ti i ja nismo prosule smijeh pertačkim sokakom. Uporno tvrdim da krasi nas mladost vječna, ali koraci me odaju. Prve smo snove odsanjali u istoj mahali, u kolijevkama ljubavi. Pamtim miris i boju predvečerja svih godišnjih doba. Ne sjećam se naručja tvoje majke Rabije niti tepanja njena,...
Dvije, ama baš dvije plahovite rijeke uhvatile se u koštac sa krikom, nijemim krikom i nadmeću se. Danonoćno odzvanja tišina po zalutalim brzacima, a u akšamsko doba, u društvu postiđene svjetiljke, krik nadjača i groma prasak, i kamen zadrhti. Da ga nije stid, suzu bi pustio. Historija zarobljena u nedorečenost počne prebrojavati svoje grijehe. Pogolema...
Amire, krojim jubilarno pismo na podobro ofucanu tezu i interesuje me što se zove jubilarno. Nisam sklon mudrovanju, ali ćemo morati ovo malo zarotirati – ili prijatelj na neodređeno ili neprijatelj na određeno vrijeme. Kad se može rotirati gradonačelnik Mostara, možemo i mi izvoditi vragolije koje nemaju nikakve veze sa etikom, estetikom i logikom. Kad...
Isuviše dugo traje ovo bolesno vrijeme pandemije. Taj mali virus vreba nas iz nevidljivog. Razara nam psihu. Umiru ljudi od bolesti i od straha da ne obole. Za ljekare ovo je ispit 21. stoljeća. Često se pitam kako bi se danas da je živ odazvao izazovu jedan od najpoznatijih ljekara visočkog kraja dr. Asim Nuhić....
Pokušavam da nacrtam dan. Ide to polahko. Sve ima svoj oblik i svoju sjenku. Ljudi postoje samo kao uspomene. Na trenutak zastajem! Bože, kako se crta tišina? Kojom bojom da je osjenčim? Nekad je njen smijeh iz susjedne avlije najavljivao skori dolazak proljeća, ja bih tad crtala tratinčice i ljubičice i zamišljala ih u njenoj...
Ugodno jutro vam želim dragi moji. Februar je, napokon. Ptice polahko pakuju kofere da nam se vrate. Kraj janura je obilježila Selma Borić. Zauvijek je sklopila oči u devedeset i drugom ljetu. Negdje gore sa buketom oblaka ukrašenim zvjezdanim staklacima čekao je Vlado Dijak, pjesnik. Opjevao je te davne 1949. godine neostvarenu ljubav. Ostala je...
“Moje ime je Matea Kalajdžić, imam 20 godina i dolazim iz Visokog. Umjetnička duša puna entuzijazma, čije su ljubavi književnost i muzika. Srednjoškolsko obrazovanje u Općoj gimnaziji sam okončala prošlog ljeta – trenutno pauziram. Koračam godinom prepunom ustreptalih snova i nadanja u kojoj vješto gradim most do željenog fakulteta! Ja za sebe kažem da sam...
Nekad su snježnim sokacima moji koraci ostavljali tragove. Danas za njih više ne postojim. Ne dotiče me ni studen. Na moje lice ne slijeću pahuljice. Moja ljubav zove se proljeće. Ne vraćam se u prošlost radi sebe, već radi dragih ljudi. Svako sjećanje na njih otvori jedna vrata iza kojih je tekao drugačiji život. Jednog...
Kad god prođem pored kina „ Odred“ obuzme me neka sjeta. Sve je nekako tužno i prazno. Nekad je tu sve vrvilo od gužve za ulaznice u oba termina. Kokice, košpice, kikiriki, ljubav života ili prijatelji, odlasci krišom ili ne sad su samo sjećanja. Sutjeska, U zmajevu gnijezdu, Amadeus, Oficir s ružom, Otac na službenom...