Posljednji je dan mjeseca novembra. Mjesec koji sam godinama slavila više ne volim. I može više nikad da ne dođe. Uskoro će zima, a da li će i snjegovi? Poezijom vječitog mladića Izeta Sarajlića grijem dušu kao nekad u mladosti. Uz jutarnju kafu želim vam život ispunjen iskrenom ljubavlju… Neka vam nikada ne bude teško...
Nekoliko mozaik-pločica sedamnaestih po redu „Dani Zaima Muzaferije“ ulogorilo se u Zavičajnom muzeju u Visokom. Naime, desetine slika, uglavnom, akvarel na papiru, boema i „posljednjeg bogumila“ Lazara Drljače lepezom pejsaža i ponekim zalutalim portretom detektivski precizno i boemski nadahnuto vrelim hercegovačkim kamenom kazuje život unikatni. Zanimljivo, far-pozicioniranje te žablja i ptičja zatečenost svjedoče o usponima...
Sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine Uživajte u prazničnom danu uz stihove velikog pjesnika MEHMEDALIJA MAK DIZDAR Maslina Ove zapisnike mučne o krvi u utrobi ne treba prezreti Oni ne odaju samo mrak jednog dana i tupost noći jedne Oni ne prodaju samo nepravdu sudija i prolaznost činovnika Oni su krcati sitnih užasa Svireposti Baš...
Još su tišine bile teške i neizvjesne kada sam te 1994. godine sjedila u Gradskom kinu i čekala početak predstave “Hasanaginica” u režiji Gordane Muzaferije. Uvijek zatreperim kad se ugase svjetla. Kad ostane sva ljepota pozornice i kad čekam da zažive koraci glumaca… Na sceni se pojavio Zaim u bijelom haljetku, sa štapom, i odrecitovao...
Pročitajte priču koju je na svom Facebook profilu podijelio nas sugrađanin Mahir Šahinović. Hiljade je onih koji su reagovali na njegov susret s migrantom u apoteci. U nastavku pročitajte o čemu se radi. Maloprije stojim u apoteci a pored mene, za drugim šalterom, jedan migrant na lošem engleskom pokušava kupiti antibiotik. Pokazuje sliku antibiotika koji...
Ta 80. godina prošlog stoljeća bila je tužna. U maju je preminuo drug Josip Broz Tito. U septembru sam zakoračila u novi život. Upis u srednju školu bio je bolan. Baš te godine su ukinuli gimnaziju, a uveli usmjereno obrazovanje. Ekonomska škola nije bila predmet mog interesovanja. Drugog izbora nije bilo. Smjenjivali su se profesori....
Ta divna ljetna predvečerja iz mladosti još uvijek mi mirišu. Jedno ugodno druženje sa prijateljicom na terasi njenog doma uz kafu i razgovor o poeziji i slikarstvu završili smo posmatranjem umjetničke slike Midhata Oruča. Rekla mi je da joj je rođak i da je studirao u Zagrebu na fakultetu za vanjsku trgovinu. Slikarstvom se bavi...
Pokazalo se tačnim da su veliki stvaraoci inspiraciju tražili u kafani, a ja sam navratio da pokupim najnovije informacije sa političke, ekonomske, fudbalske i, nezaobilazne, pandemija-scene. Prilično svečana atmosfera: Bajden deklasirao Trampa, dijaspora glasala za Bosanca iz devedesetih i, napokon, neće više biti građani trećeg, već drugog reda u Obećanoj Zemlji. Bilo bi prelijepo da...
– Nemoj motikom niz sredinu vrste, siječeš krompir, imaćeš kalje za pola mahale, izdaleka i naokolo, nježno, drži motiku na ruci! Dijete poluglasno ponavlja maminu rečenicu približavajući je originalu koji je skrojen tačno prije dvije godine na ovoj njivi tihog jesenjeg popodneva. Mati pritisnuta tišinom svojih strepnji grabila je vrhu njive – pa ponovo. Curica...
Pozlaćenim se jutrom Prosula tuga Oprosti mi, Bože Isuviše si rano Izbrojao korake Bilo je još mladosti Nije trebalo Iz njedara očevih Srce da čupaš Ni da gasiš pogled Pred ljubavlju I dječijim snom Nije trebalo Ipak Tvoja je posljednja Gori nad gradom Nasmijano lice Mladića Čiji je život bio Vječita igra Sunca i vjetra...
Zašto ekonomija izbjegava društvenu nadgradnju? I kultura sjećanja munjevito blijedi, a kultura življenja je bez kulture. Jednoglasno su prihvaćena jeftina pravila i postala cool. I prije korone netačni sat-mehanizmi i kišobrani za jednokišnu upotrebu, a danas zaštitne maske od svakakvih atributa, osim onog „zaštitna“. To, zaista, nije nadgradnja. [metaslider id=31223] Gdje su stada sa runima...
(Ova priča je nastala od nekoliko stotina adaptiranih naslova literarnih radova prispjelih na konkurs „Školegijuma“ vezanih za iskustva i percepciju online-nastave.) Tunel na kraju svjetla. Nije ti ovo zapisnik sa sastanka odjeljenjske zajednice, ovo je povratak u budućnost, samo naredbe i tamo i amo. Ništa nije prohujalo s vremenom; nebo puno munja i dosadna korona....
Tužna jesen. Ne miriše ona više kao nekad. Kiše se spuštaju iznenada. Sunce je umorno. Bori se sa tmurnim oblacima. Dotiču me tišine. Na sve moguće načine pokušavam da ih obojim u ovu kasnu večer. Puštam Bartolomeja da svira “Ti si mi u krvi” i “Krasiva”. Uživam. Sjećam se, u svijet klasične muzike uvodile su...
Da je tu, odmahnuo bi rukom na svaku napisanu riječ i otišao u svoju tišinu. Umjetnik i humanista. Dr. Vlado Miloš, sin Andrije i Paule Miloš, rođen 1949 godine. Osnovno i srednje obrazovanje stekao u Visokom, a diplomu liječnika na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. U toku studija postaje član grupe Kamen na kamen, posebni po...
I prošlost, i sadašnjost, i tajanstvena budućnost se uortačili i načinili harmoniju, harmoniju koja opominje. I rana jesen navratila u harem Tabhanske džamije po svoj zadžepak mudrosti, prošetala drevnim stazama koje zna napamet i skrušeno likuje svojim postojanjem, ostavljajući biljeg znanom i neznanom za jedan iskren uzdah, za jednu, i sasvim dovoljnu, rečenicu – Jah....