Septembar je pred nama. Vraća me u djetinjstvo to prezrelo sunce, ti prohladni plamičci vjetra i sjenke tužnih kiša koje ne volim. Pogledam kroz prozor davnih vremena. Neke slike nikad ne izgube svoj sjaj. Neki ljudi nikad ne iščeznu. Košulja bijela. Svijetlo odijelo. Šešir. Štap. Korak pomalo usporen. Pogled dostojanstven. Blagi naklon pri susretu i...
Posmatrala sam je dugo. Umjetničku sliku Sabahudina Dine Limo na kojoj je ovjekovječena zgrada Vijećnice. Vratila me je u djetinjstvo kada sam sa nestrpljenjem iščekivala svog rahmetli oca Huseina da se vrati sa seminara u Sarajevu. Jednom nije imao vremena obilaziti dućane, pa mi je donio razglednicu. Na njoj je bila veličanstvena zgrada. Vijećnica. Bila...
Miris bestilja i zrelih šljiva podsjeća nas da blizu je jesen. Kako ispratiti ljeto? Najbolje pjesmom… Trećeg petka po Aliđunu dan je tradicionalnog narodnog veselja koje se obilježava na Gromiljaku kod Kiseljaka, a datira od prve polovine XX stoljeća. Na hadži Bešlijinoj ćupriji je veselje tokom cijelog dana. Dolaze ljudi iz dijaspore. Koriste jedinstvenu priliku...
Odavno nisam postigao originalnije distanciranje od sebe kao danas. Ne volim solo-komade, ali distanca se mora poštovati, bar ona socijalna (ko bi mi pojasnio naziv ovog distanciranja platio bih mu kafu), a psihološku ne znam vrednovati, jer nisam psiholog, ja sam polukvalifikovani bubnjar za turbo folk-pozornicu. Da li sam ovo ispravno napisao, malo je zanovjetli...
Prije stotinjak godina se na hadž išlo raznim karavanama i put do ćabe je trajao mjesecima, a pripreme za tako neizvjestan put su trajale godinama, ali njihov nijet (naum) ništa nije sprečavalo u želji da vide Ćabu, da obave ono što se od njih traži. A mnogi nisu bili čak ni dužni da to obave...
Meni su ljeta ocvale bašte. Mirisne. Raznobojne. Najljepše u rano jutro kad na laticama ko sićušni dragulji zabliješte kapi rose. Sjećam se jedne takve bašte na Hadžijinoj Vodi, uživala sam u njenoj ljepoti. Svaki put otkrivala neki novi cvijet. Sve je počinjalo sa proljećem kad bi procvali tulipani, ti ponosni prinčevi. Odolijevali su i zalutalim...
Ovih dana na švicarskim Alpama pade dvadesetak centimetara snijega, kažu nije pozitivan. Ništa neobično ako se zna da je Švicarska najneutralnija zemlja na Dunjaluku – isto kao i naše pravosuđe. Moja radoznalost graniči sa ludošću i muči me naučni podatak – koliko jedna munja potroši kiseonika, jer ovih dana momački sijeva i bit će neophodna...
Dragi moji prolazi ovo po svemu neobično ljeto. Živimo drugačijim životom. Prisilno smo zatvoreni u svoje domove. Društvo mi, pored ukućana, prave mali vragolani moj mačak Čačak i njegova obitelj. Osmi august je svjetski dan mačaka. Tom prigodom poklanjam vam istinitu priču koju napisah u dahu jednog poslijepodneva. Priča Ispovijest mačka Beće uvrštena je u...
Nikako da saberem nesabrano i podvučem crtom, mislim punom linijom, jer preko nje nema lijevo-desno. Davno sam te zadužio dugom da odgonetneš što se to tvoje stanište zove “obećana zemlja” – ko i kome, kako i zašto? Čujem da se taj novi kandidat za predsjednika službeno obratio “domicilnim” muslimanima, možda ima nijet da pređe na...
Kad god poželim da ukrasim tišine, ja pustim da mi pjevaš Matea, predivna djevojko. Tad ptice zašute. Tad čujem samo kako uzdišu zadivljene. Možda su i ljubomorne. Na predivan glas, na mladost… Gledam te kako vješto preplićeš zrake sunca i gnijezdo za svoj široki osmijeh svijaš. Gledam te kako širiš ruke i grliš svijet oko...
Medenko moj najdraži, nedostaješ mi. Dvadeset i sedmi je juli po redu i ruže u bašti cvatu jednakom ljepotom. Prve cvate bi donosio mami, poslije i meni, s puno ljubavi i smiješkom. Sva sjećanja na tebe mirišu na lavandu. Povedu me tako do kasno u noć. Orosim svitanja. Bili smo nerazdvojni. A meni se sve...
Danas je 27. dan trećega mjeseca, a prve godine po Coroni. Zapamti, može te prolaznik upitati koji je datum, a ti ne znaš. Nemoj da brukaš na zapadu zapadnom naš bosanski IQ. Nema više ono EPP, sada je CPP, pa ti kontaj ako nisi izlapio kao lanjsko jabukovo sirće, a kažu da je dobro protiv...
Odabran, živio je u svoje vrijeme običan čovjek jednostavan život. Njegove poruke su značajne. Samo ih je potrebno znati prepoznati i protumačiti. Možda je bio juli, ne sjećam se kada je moj rahmetli otac Husein bio bolestan i kada ga je došao posjetiti njegov radni kolega Mustafa Čabaravdić. U sobu je ušao sa bismillom, sjeo...
Sine Grli te majka očima Već četvrt stoljeća Davno sam se vratila U hladne i puste odaje Istkala od sunca ponjave Prostrla stazama nade Da čujem korake Tvoje hitre I stručak jorgovana Iz bašte da mi doneseš Nasmijan Sine Grli te majka očima Nisu još paučine vremena Prekrile ti pogled Posljednji pogled I smiješak nevin...
Po ko zna koji put šetam alejama prošlosti. Biseri mjesečine osvjetljavaju neprocjenjiva blaga ove čaršije i draga lica koja danas imam čast sresti i poznavati. Žao mi je vremena koje živjeh, a ne dotakoše me njegove srebrene sjenke mladosti koja je svoje snove pretvarala u stvarnost. Jedan od tih snova osvitao je na Dan žena...