Odavno se nisam osjećala ovako. Svejedno mi je pada li kiša ili sija sunce. Tu sam pored svojih najmilijih. Ne gledamo se više. Znamo se napamet. Važno je da niko nije bolestan. Izvučem neku priču iz starina i pukne smijeh. Tako mora, jer drugačije ne može. Danas je svjetski Dan teatra. Možda jednom saberemo sva...
Još jedno jutro smo zajedno. Vi i ja. Svako u svom domu. Ništa ne traje vječno pa ni ova osama. Nadam se da ste otvorili prozore i provjetrili prostorije. Miris kafe se širi i budi vas. Danas otvaramo stranice Abdulaha Sidrana. Abdulaha Sidrana sam prvi i posljednji put srela na promociji knjige Rat uživo Senada...
Još jedan dan je pred nama. Učinimo ga lijepim druženjem sa najmilijim, čitanjem knjiga, gledanjem dragih nam filmova. Ja svoje jutro ukrašavam stihovima drage mi pjesnikinje Feride Duraković. Moja tetka rahmetli se zvala Ferida. Sad možete razumjeti da sam je kao jako mlada zavoljela i iz tog razloga. Sad su čitanje Feridine poezije posebna putovanja...
Prolaze ovi tužni dani. Prepuni smo briga za naše najmilije. Svakog trenutka pratimo vijesti. Učinimo da život bude ljepši. Ukrasimo ga poezijom. Sjetila sam se Enesa Kiševića, pjesnika i glumca, rođenog u Bosni i Hercegovini, sa stalnom adresom u Zagrebu. Nekad je na bio čest gost na televiziji. Recitovao je svoje i tuđe stihove. Njegov...
Pokret za ograničavanje žena koje nose marame i muslimanske velove, poput burke i nikaba, u Evropi raste već više od desetljeća. Ako prekrivate lice velom u Holandiji, očekujte novčanu kaznu od najmanje 150 €. U Francuskoj je ženama zabranjeno nošenje nikaba na bilo kojem javnom mjestu. Veo za lice je zabranjen gotovo bilo gdje izvan...
Svilena moja, živimo u vrijeme kad svijet se pretvorio u osinje gnijezdo. Vrijednosti postojanja i vjerovanja ponekad izgube putanju. Mnoštvo je bezličnih likova oko nas. Tužno je što takvi postaju primjer mladim i krhkim dušama. Onda se pojavi lepršavo lice tvoje mladosti koje je svoj životni put otkalo mukotrpnim učenjem i radom sa željom da...
Tužna sam ovih dana. Ljubitelji pisane riječi u Sarajevu, Goraždu, Travniku i drugim mjestma uživaju u promociji knjige Šemsudina Gegića Ne daju mi oči da šutim. Na moju veliku žalost Visoko nije jedan od tih gradova. Bila je to jedinstvena prilika da se visočka publika sretne sa izuzetnim stvaraocem i velikim čovjekom Šemsudinom Gegićem. Ovo...
Neki dan uhvatim slučajno reprizu serije “Bolji život” koju sam pratila kao klinka. Epizoda u kojoj Popadić vodi žene iz firme u Solun da proslave 8. mart. Kupuje karanfile, čuva njihove stvari dok one obavljaju shopping, pomaže im da te iste stvari prenesu preko granice i na kraju izvuče najdeblji kraj na carini. Kući se vraća...
Ništa nije slučajno, pa ni sjećanja na ženu koja je baš na Dan žena uljepšavala na desetine pripadnica ljepšeg pola frizurama. Odavno obilježavanje ovog praznika ne opravdava trenutak iz kojeg je nastao, ali jedno je ostalo isto – žena je oduvijek željela lijepo izgledati. Sjećam se frizerskog salona na Jaliji i njegove vlasnice Asife Redžić,...
Opet naviru neka teška vremena. Iz čahure vlastitog sivila se izmigoljim i nestanem u njenim pričama, gdje sabur i toplina protkani obitavaju. Mir koji tad osjetim vrijedan je bogatstva. Sve čega se sjećam ostalo mi je daleko. Sjećanja Ramize Smajić, kćerke Ibrahima i Hafe Ibrahimović, su topla. Ne osjećam ništa drugo osim ljubavi pretočene u...
Davne, a još i ratne 1942. godine Ramiza je u Kaknju prvi put ugledala Sunce. Gotovo osamdeset godina je natrpala u svoju životnu vreću i još više iskušenja koja su je pratila, krhko žensko čeljade, od Kaknja preko Kiseljaka do visočkog Malog Čajna. Životni mozaik satkan od pustolovina uokvirila jednim sjetnim uzdahom – moglo je...
Nanizah mnogo biser-godina. Bilo je i nedosanjanih. Kroz sve moje putovanje ovim svijetom nedostaju mi mekteb i teravih-namazi. Allahova je to odredba. Sjećam se kada su moje rodice Sijana i Nermina svakog proljeća učile hatme. Bila je to svečanost za koju se pripremalo i o kojoj se pričalo danima. Nisam bila ljubomorna, tužna jesam. Sve...
Kad ljudi naume, i voda sa brda na brdo poteći može. Pajina voda. Trebala je svratiti u svaku kuću na Velikom Čajnu da u žezli-dane okrijepi i insana i hajvana, žutokljunu pticu i zalutalu pčelu. Ne bijaše tako – voda ostade na koti, bez biljega i znaka, ničija i svačija. Na vjetrometini bez plahog hlada...
Osvanuo je jedanaesti dan februara. Sunčan i topao. Neobično za ovo doba godine. Dževdetu je ovo osamdeset i prvi februar. Nije osjećao starost. Živio je sam u kući svojih roditelja. Godinama je baš na ovaj dan dolazio u Visoko. Grad svoje prve i posljednje ljubavi. Svaki put čaršija mu se učinila drugačijom. Izgubila su se...
Skupo, preskupo je plaćena ova država. Svaka treća ili četvrta generacija je krvlju plaćala, već davno otplaćeno, parče zemlje i dio neba zvjezdanog. Još uvijek odjekuju krici po praznini istoka, izgleda, nerazumljivi i nepotrebni. Rezultati kataklizme uklesani u spomen-obilježja zasađena uzduž i poprijeko i gube smisao u percepciji nove generacije. Ne prihvaćaju svoje „ja“ koje...