Želim ti miran vječni san, putniče. Zapisah u ledeno predvečerje orošeno tišinom što daleko je iza nas. Februari će dolaziti po navici. I sjećanje na Murisa Konjičanina zvanog Milče, sina poznatog fotografa Sakiba i majke Zehre rođ. Halilbegović. Bio je samozatajan i volio je kulturu. To ga je činilo drugačijim od ostalih u mojoj mahali....
Crtice fantazije ili realije različito odzvanjaju u jednom istom danu, a kod probirljive publike, kunem se, u pedeset i više nijansi. Novinar je virtouz koji šeta po nevidljivoj žici praćen i aplauzom i psovkom, demantijem i napojnicom. Obazrivost neophodna; jučer lajt-motiv, a danas „…o sram i grdoba.“. Metamorfoza činjenica je neupitna i od novinara traži...
Dvije, ama baš dvije plahovite rijeke uhvatile se u koštac sa krikom, nijemim krikom i nadmeću se. Danonoćno odzvanja tišina po zalutalim brzacima, a u akšamsko doba, u društvu postiđene svjetiljke, krik nadjača i groma prasak, i kamen zadrhti. Da ga nije stid, suzu bi pustio. Historija zarobljena u nedorečenost počne prebrojavati svoje grijehe. Pogolema...
Bijaše se nanizalo desetak godina kako rat u žepskoj vrleti utihnu, te neki novi životi zagospodariše korovom prekrivenim ognjištima; jata golubova zamijeniše gavranove, a na starim temeljima bljesnu i nova džamija po čijem haremu neobuzdana dječurlija po cijeli dan izvodi vragolije. Na istok nahrlilo mahluka – bi ga insan na ljutu ranu privio, ali bijaše...