Davne, a još i ratne 1942. godine Ramiza je u Kaknju prvi put ugledala Sunce. Osamdeset godina je natrpala u svoju životnu vreću i još više iskušenja koja su je pratila, krhko žensko čeljade, od Kaknja preko Kiseljaka do visočkog Malog Čajna. Životni mozaik satkan od pustolovina uokvirila jednim sjetnim uzdahom – moglo je i...
Ljeto sa ponekom kapi kiše je u gradu bosanskih piramida i najljepše vrijeme da zamirišu avlije širom Bosne ponosne i nastupi vrijeme bajramluka. Djeca se raduju bajram banci, a kod starijih naviru sjećanja na djetinjstvo i mladost kada se radost Bajrama širila čaršijom, sokacima, drumovima, od kuće do kuće kod komšija rodbine i prijatelja. Bio...
Brojni mediji u regionu prenijeli su jučer informaciju da je Novak Đoković, najbolji teniser na Planeti, posjetio Bosnu i Hercegovinu, te da je posjetio grad Visoko. Razlog Noletove posjete Visokom je Arheološki park “Piramida Sunca” u Visokom, a domaćin njegove posjete bio je Semir Osmanagić. Gotovo da nema medija u Bosni i Hercegovini, ali i...
70, 80, 90, … Muško-žensko, zdravo-bolesno, s penzijom-ili bez; to je ta grupacija sa kesom jeftinih lijekova i rolnom neodložnih računa. To je taj procenat koji se zalijepio za resorno ministarstvo i računaju prosjek. To je ta rezultanta izgubljene generacije ili više njih. To su očevi i majke u nevaktu, a za revoluciju ljudskosti nejaki...
Davno, dosta davno (1980.) naš Fuad neku svoju fiks-ideju pretoči u jato riba. Pomiješao nekoliko generacija i ostavio ih tako, ni vesele, ni tužne – već onako da posmatrač cijeni i procijeni, ako “žicu” za to ima … Profesor Šećerović na zamolbu predsjednika Mjesne zajednice Željeznička Stanica, Srećka Kitića, 1986. godine poklanja svoje Jato riba...
Bir-vaktile, otišle naše hadžije u Mekku. I jedan se Bošnjo razboli. Počasnog gosta su liječili svi hećimi iz Mekke, nije bilo pomoći. Hasta nikako da prizdravi. Priđe mu jedno jutro domaćin, Arap, i kaže:“Sve smo na tebi isprobali osim dženetske voćke. Ona je bir-iladž. Danas ću ti donijeti dvije voćke koje imam u kući, halal...
Sve dok nije obojena u ŽUTO vijest je imala mnogo stavki koje su urednici tražili od budućih novinarskih pera. Danas “život od klikova” iziskuje naslov. Onaj PRAVI je ostao u vijesti i bez “zamjenskog” bi ostao u tami. NADNASLOV: SUDAR TEORIJE I PRAKSE NASLOV: PREŽIVJELI MOZGOVI PREBAČENI U INOSTRANSTVO PODNASLOV: TROJE PREŽIVJELIH KAZALI DA JE UZROK NESREĆI...
Ko voli domaćinsku espresso-kafu, pravac „Tarantua“ u Gračanici. Dočekat će vas Hampe, višedecenijski majstor svog zanata. Zna napamet šta piju gosti iz dvije mjesne zajednice i koliko kesica šećera hoće uz svoju kafu. Tačno zna kojem će društvu podmetnuti tematsku bombicu. I na kraju svi zadovoljni.Ne voli ljeto. Ne zbog ljeta, već radi bašta i...
U žepskoj regiji nije bilo rudnika, ali su čizme “rudarke” bile omiljena obuća. Drvosječama i furmanima glavna oprema i ljeti, a zimi pogotovo. Naslaže se snijega 100 i više centimetara. Ako se naspe u čizme – belaj, zato se malo s prijeda prevrnu ili kanapom prevežu pri vrhu grlića. Ljudi se se snalazili – bilo...
Velika je i nikad odgonetnuta tajna kako se sijeno može kositi. Nekada davno pjevač je znao uz harmoniku nabrajati da kosi on, kosi tata ili „kosi tata, kosim ja, kosili smo obadva“. Kao da ih je četvero jer oba plus dva su četiri. Kosila se trava, pa se sušila i prevrtala da se dobro suhne....
Da li se neko sjeća parola i grafita tipa NEĆU ŽVAKU, HOĆU KUSUR! Imali su visočki, ali i drugi trgovci običaj kusur zamijeniti žvakom ili lizalom. Posebnu majstoriju imali su piljari ili majstori prodaje voća i povrća. Uvijek bi na traženi kilogram jabuka, lubenice, šljiva… išao namjerni prebačaj za bar pola kilograma. Sve je bilo...
Najlakši način da se insan iskauri, sebe i druge pomnoži sa nulom je „ganjanje“ papira. Ponedjeljak ili petak, izjutra ili popodne, gotovo uvijek isti rezultat – dođite sutra, jer vam fali jedan papir. Svako na svakoga ljut. Ali, kakvo bi ovo bilo štivo da nema „ali“.Djevojčica sa svojih četrnaest godina u stopu me prati od...
Amire, imali smo nedavno žestok toplotni udar. Ništa neobično, na ovo malo Bosne stalno nekakvi udari, mogla bi se komotno zvati – Zavisna Republika Udaraljka. Nedavno sanjam – velika voda od Bijeljine teče uzvodno sve do Brčkog, a na Magliću se aktivirao vulkan. Koliko sam slušao od starijih, ni Hodža Vrelac nije nešto slično spominjao....
Dvije, ama baš dvije plahovite rijeke uhvatile se u koštac sa krikom, nijemim krikom i nadmeću se. Danonoćno odzvanja tišina po zalutalim brzacima, a u akšamsko doba, u društvu postiđene svjetiljke, krik nadjača i groma prasak, i kamen zadrhti. Da ga nije stid, suzu bi pustio. Historija zarobljena u nedorečenost počne prebrojavati svoje grijehe. Pogolema...
Reče neki poluintelektualac da nema kafe – ne bi ni jutra bilo. Ja opet kažem da nije bilo kafana gdje bi ruski klasici i balkanski boemi tražili inspiraciju. Ostaće vječna nepoznanica koliko je vremena Šolohov proveo u birtiji dok je skrojio Tihi Don. O Ujeviću, Jakšiću, Ćatiću, Jesenjinu i njihovom trač-vremenu je suvišno razmišljati. Kafana...