Birvaktile su ljudi pratili znakove i vjerovali u predznake, biva predodređenja pa kad bi list rezdelije napali crvi bio je to znak da dolazi neki veliki belaj. Niti više ima rezdelija u nas, niti ljudi da prate i čitaju znakove šta nas slijedi i šta nam je deverat. Kako god dever je dunjaluk i vremena...
Da se mene pita vazda bi bio i osto ovaj mir i komocija u šeheru, ne bi bilo one frtutme i gungule k'o svakog ljeta što je bilo. K'o star insan pa mu sve smeta. Srećom niko me ništa ne pita, a život teče svojim tokom sve dok ga nešto ne pomete, baš ko nas...
Baš smo ti mi, starinski insani Allahselamet, ne meremo nikad bit rahat pa eto ti. Ne umijemo, šta li? Povazdan moramo nešto dumat, jal unaprijed, jal unazad. Svuđi ti nas ima osim tamo đi treba, biva, sad i ovde. I dok normalan svijet konta đi će se rashladit, pored kake rijeke il u planinini, a...
Ima li mi išta jadnije od predvidljivih ljudi što se satraše da iz svega izvuku neku, makar najsitniju korist. Baš kao da igraju karti, varaju nevješto i povlače vazda iste poteze koje može predvidjeti svaki ozbiljniji igrač, ali oni i dalje igraju, biraju i pobjeđuju naivne sve dok jednom sami sebe ne izigraju i ne...
More bit su ovi ljudi što zulum na dunjaluku čine, sve kvare, samo sebi grabe i sve hoće samo za sebe, ona ista djeca što se nikad nisu znala igrati, pa kad im neko baci loptu, ne vrate je neg je zadrže, jal odnesu kući ako je njihova. More bit je to ta sorta koja...
Stado malo sa Mutetom na sokaku, kad eto ti Salema iz stranke, a ha Salem đe zastane počne se svijet iskupljat ko da je on kome zabremedet, a bome i jest dok je god u stranci i na vlasti. Nešto kontam, more on čitavom dunjaluku bit zabremedet, ali mahali neće ni ne mere nikad, ko...
Kad se šta fino na sofru metne što smo plaho begenisali, a nije moglo doteć svima, mati bi reci: “Jedite vi djeco nisam ja gladna.” Ili bi uzela nešto od juče, jal pekjuče što nismo mogli pojest, a nama veli: “Žao mi da se ne baci.” Tek kad smo dobili svoju djecu, svaki put kad...
Pijemo sabahile kahvu u nas na čardačiću, zima u sred juna, sve ko da mi nosnice zapahne miris snijega sa planina, a ja nešto dumam o riječima. Nije džabe zapisano da je riječ prva nastala pa onda sve ostalo, jer što riječ more napravit dobra, a još više zla to ni misao ne mere sve...
Pronikni u svoje misli “Ko sam ja?” – upita mladić Starca. “Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.” “Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.” “To su tata i mama.” – misli nevino dijete. “To su ljubavnici.” –...
Počeo sam se plaho sikirat’ za u mene mi Fatu. Ustanemo na ručak i ne meremo plaho ni pojest’, malo tarhane sa somunom i eto ti. Uzmemo po šaku tableta, a Fata se spremi i ode sa jaranicom Sađom učit’ rahmetlijama Mukabele i Jasine po sarajevskim džamijama i nejma je povazdan. Ko kad je iza...
Ne rađamo se mi džaba i ne umiremo sami. Između toga kao da imamo nekoga da nam smanji ili uveća patnju na ovom dunjaluku, da nam ga osvijetli, kad ga neko zamrači. Mi zasjeli, oturili ko da ćemo vječno ostat, i mi i sve naše, a kroz život prođeš baš ko kroz vratničke kapije, a...
Saće nam i Bajram, ako Bog da, a ja, pravo da ti velim i nejmam neki osjećaj, more bit’ zato što u mene Fata ništa ne devera neg’ o’šla u granap i donijela baklava, ružica i hurmažica u nakoj plastici i sve mi se k’o nešto pravda: – Ko će razvijat’ na ovom vaktu kad...
Otkako u mene Fata ne razvija jufke i ne pravi baklave povazdan mi se ko pravda pripovjedajući kako je birvaktile deverala prid Bajram. -Dosta si ti deverala, dobre su i one iz plastike, samo nek se insan zasladi i da ima kad ko dođe, a sve se manje dolazi i za Bajram. – Jesu vallahi,...
– Sjećaš se ti, moj Uzeire, kad ono nas Hamo odvede na iftar u oni hotel? Ja ljepote i ićrama, mili Allahu. Nisam ni znala da ‘nako nešto ima u nas. Bog zna kolko je platio, ne htjede nam rijet – veli u mene Fata. – Sjećam, kako se neću sjećat’. Odveo nas Hamo u...
Birvaktile je bio običaj prije Ramazana obić’ familiju i jarane izdajnjeg, jer nejma više hodanja kad nastupi Ramazan i neš’ ih više vidit’ mjesec dana, od mladog do mladog mjeseca, a to je u onaj vakat bilo zadugo. Sad kad ih vidiš od godine do godine, meščini i to bide prečesto. Neg’ odo’ ja u...