-Sjećaš li se Uzeire kad je ono je'ne godine u ova doba plaho ugrijalo, pa ja digla da krečim i da ćilime isklofam nek iziđe onaj zimski peksinluk. Veli mi Fata uz kahvu na sehuru. -Kolko se ja sjećam svake si godine dizala i šerbetila. -Ama kad si ti ono odveo Hamu da mi ne...
Dok smo bili djeca pa bi povazdan udarili pravit zijane na avliji il sokaku, a nana Subhija sa pendžera samo klepi dlanom o dlan, nije se onda vikalo i dozivalo za djecom ko danas, biva da nas iskupi i ispriča nam priču ne bi li nas smirila. Poredamo se oko nje, iskolačimo oči na nju...
Jedan doktor u Saudijskoj Arabiji priča da je neki stariji čovjek došao na operaciju srca. Nakon operacije ostao je par dana u komi. Kada se probudio doktor mu, šaljivim tonom, reče: “Amidža, nadam se da si mi dobro! Valja tebi sad naklanjati namaze koje si propustio!” A djed ga upita tada: “Je li danas srijeda?” Kada doktor...
Ima li mi Sakiba, mujezina, plaho je umio okuisat’. Nekom dragi Allah da glas, a nekom da nešto drugo, a taj neće to svoje što mu je dato neg’ da mu je to što nejma. Tako i Ismetaga iz gornje mahale. Sva tri smo zajedno išli u mejtef, a imali smo efendiju Vejsila, kod kog’...
Naša Merima ima malehnu nogu pa ti ona i dan-danile kupuje obuću na dječijem odjeljenju. -Nek'ti vala nisu ko pratljače. Veli joj Fata, a ona i ne zna šta su pratljače. -Bolje ti je da ne znaš šćeri, šta sam se haljina namlatila na potoku snjome, dobro nisam ruke izvalila iz ramena. Kad spomenu noge,...
Pred vama je jedna kratka ali poučna priča koju trebate pročitati i u ramazanu. Priča se, kada se Hudhud vratio i Sulejmanu se izvinio iznoseći vijesti o narodu Sabe, da mu je rekao: “Da vidimo vijesti i opravdanje, koje si iznio, da li je tačno ili je laž, ako bude laž teško ću te kazniti!”....
Hotio sam vam nešto rijet o urancima, ali nejmam rašta, ko kad to nije više ko što je bilo, jer ni rad, a ni radnici nisu više cijenjeni i poštovani ko što su bili birvaktile. Narod bi urani za prvi maj, pa put Faletića, jal Vasina hana, jal druge meraje, pa bi se prostri kake...
Evo već treći Ramazan kako nam Ferid donosi vruće somune. Pred iftar eto ti ga uz sokak i nosi ih naslagane i vruće na ruci baš k’o konobar. Podjeli po mahali starijim insanima k’o što smo ti i u mene Fata i ja. Meni bide nekako neugodno i velim mu ja je’nom: – Jesul to...
Tačno će me onaj hrsuz iz pameti istjerat. Dođe sabahile, zna da sam u avliji i da zalijevam đule i hadžibega, provuče glavu kroz tarabe đe mi je ono parmak odvaljen i nakezi se na'me: -Mer'aba Beže-Hadžibeže, može li jedno pitanje, ali za manju ocjenu? -Deder pitaj svakako neimaš pametnijeg posla, a ko je tebe...
Evo nam i Ramazana, mubarek mjeseca u kojem su ljudi nekako miliji, bolji, darežljiviji i pokazuju, ašćare, da mogu i hoće biti onakvi kakvi jesu i kakvi bi vazda trebali biti. Ne mogu, a da ne pomislim kolika je šteta što nam životi prođoše u interesu i nastojanju za nečim što nam i ne treba...
– Bome srcu ne mereš naredit, ono nako na svoju ruku, kad koga zabegeniše i zaćori nejma se više kud. Veli mi Fata sabahile u nas na čardačiću uz kahvu, a kad ona ovako krene okolo kole znam da će unić na mala vrata i pokrenut ono krivo rebro što miruje taj vakat sve dok...
Evo ostario, a još nikad nisam čuo za nićah sve dok mi kona Hatka ne ispriča kako je bilo kad se ona udavala: – “Kad je ono zamodalo da buduće svekrve prave nićah, biva prije svadbe dovedu mladu kod mladoženje u kuću i zovnu se bule i žene, uče se ilahije i onda svi ustanu...
Zove me Kemica čak sa Dolac Malte, nije ti šala, da upita treba li nam šta, da nam donese. Ovako je on nama donosio i u ratu kad je bilo puno opasnije hodat nego sad, a za donijet i nije bilo Bog zna šta pa se opet donosilo, bezbeli. -Kako ti deveraš sa ovom morijom,...
Sa`će nam, ako Bog da i Ramazan, a ovaj nam stiža baš na vrijeme u ovaj nevakat, kao poseban dar onima koji vjeruju i misle, jer sad kad je dunjaluk stao, jal dobro usporio, što no reče jedna učevna hanuma: “Kad više niko ne spominje vrijeme kojeg nema, jer svi sad imaju vremena, a Bog...
Kad god provirim sa čardačića vidim konu Safu, pojede bananu i frkne onu koru preko taraba koni Nafi u avliju, a ova joj je vrati i veli: – ‘Bem ti običaj, dosta mi je mog smeća još mi ti svoje prebacuješ. A ova će ti njojzi: – Bonićko, ovo ja tebi đubrim cvijeće, neće li...