U mene amidža Hasan klao kurbane i govorio: “U životu moreš biti na dva mjesta, ovde đe smo mi ili dole đe je sad ovaj bekan. I dok ti gubiš vrijeme u prenemaganju drugi će odlučiti za tebe. I znaš kad ćeš to skontat? Kad osjetiš nož pod grlom, a more bit nećeš ni tad,...
Sa`će nam i Bajram, ako Bog da, a ja, pravo da ti velim i nejmam neki osjećaj, more bit’ zato što u mene Fata ništa ne devera neg’ o'šla u granap i donijela baklava, ružica i hurmažica u nakoj plastici i sve mi se k'o nešto pravda: – Ko će razvijat’ na ovom vaktu kad...
Nas nisu nikad plaho mazili nit su se ustručavali da nam pokažu u kakvom svijetu živimo i šta nas sve čeka u životu. Još ko maksum sam zavolio životinje, a da Bogdo nisam. Mili Bože radosti moje kad nakav seljak dotjera ovcu zavezanu na kanafi u našu avliju, i još kad rekoše, sine Uzeire, ovo...
Nešto razmišljam o riječima i onima koji ih izgovore, a da plaho ne misle šta kažu i kome, pa ih taj kojem su rečene, ako je osjetljiv i lahko ranjiv, dugo nosa i uzgaja u sebi, baš ko kakvu bolest. Nejse. Mi smo svojoj djeci najviše govorili i ponavljali da jedu, da uče i da...
Nama su često znali rijet: Malehna je dječja ruka i malo u nju stane, ali je radost golema. Biva podajte nešto djeci, makar bogdu, i obradujte ih. Tako meni ostade za čitav život, ha vidim kako dijete namah se mašim za džep, a u džepu, u mene, vazdan nakih boba. Tako i neki dan. Vraćam...
Bio nam Omer, čak iz Amsterdama, nije ti šala, pa će za Rogaticu kod svojih. “Može bit se nekom učini da je svugdje bolje, lakše i ljepše neg’ u nas, Uzeire, i sve što trebaš uradit je bit tamo negdje, daleko odavde i riješio si sve brige.” – Bezbeli da nije, moj Omere, samo tokmak...
Veli meni Fata na sabahu: – „Da hoće vala opet zahladnit pa da one curetine pokriju pupkove i da hoće opet kaka jaka kiša udarit nek him izapere ono sve sa lica što su nabakamile i nacrtale. Nisam se smjela ni u špiglo pogledat kamo li šta drugo, namah bi nana na me zagalami,: “Ne...
Priča se kako je Nasrudin Hodža jednom bio kod jednog bega kao gost na ručku. Između ostalog dođe mu na pamet i zaišče da mu donesu malo sira, te počne sir hvaliti i reče: „Sir je veoma lijepa stvar, otvori ištah (apetit), iza njega slatko se voda pije, kud god čovjek pođe, lahko ga može...
Lahko je s ljudima u današnji vakat, jel ti nešto nije lego samo ga u stranu gurneš i on namah skonta i nejma ti ga više. Prije je bilo drugačije. Mogo si ti njemu u lice rijet da ti nije lego, džaba, eto ti ga opet oko tebe se uzvrtio dok ti ne popustiš i...
Radio jedan Amer dokumentarni film o bivšoj državi pa mu neko, među njenim kultnim mjestima, naveo i Psihijatrijsku kliniku na Sokocu. Ona jeste u jugoslavenskom tzv. javnom mišljenju imala simbolički i kultni status, ali naopak i težak. Doživotni stacionar za najteže bolesnike – metafora za mjesto sa koga nema povratka. Zastao na onoj raskrsnici, prije...
U mene bi nana Subhija govorila ovako: „Treba ti u životu neko da ga zabegenišeš al’ ne svak’, nego neko ko će i tebe begenisat. Kad se zabegenišete, tad će te se poštovat i pazit, haman čitav život, jer bez tog ne ide. Morate svakom ko vam je nanio kakvo zlo i nepravdu halalit, al’...
Kad je Nasrudin Hodža postao vrlo poznat po svojoj mudrosti, njegove džematlije mu kupe veliki turban kakav su nosili samo veliki ljudi poznati po svom znanju i pameti. Jednog jutra dođe Nasrudinu čovjek koji nije umio ni čitati ni pisati pa zamoli Hodžu da mu pročita pismo koje bješe tog jutra dobio. Hodža pogleda pismo...
Asli više nejma onih bosanskih kućica na četiri vode u kojima je sve ćilimima i serdžadama zastrto, čistoćom sijalo i blistalo, bamijom i ćurekotom mirisalo… vazda pune čeljadi, pjesme, cike, igre, smjeha, starih običaja, molitve i vjere? Kad god na njih pomislim, pomislim na toplinu doma, duše i srca insanskog, na pravo bogatstvo dunjalučko. Kakvi...
Kolko god sam bio zauzet sa svojim poslovima uvijek sam nalazio vremena da obiđem stare insane i da sa njima oturim i promuhabetim koju. I dan danile obilazim Emina i Eminovcu, a dok su bili živi plaho sam volio unić kod Hadže i hanume mu. Oni su ti imali pet šćeri, sve ljepša od ljepše,...
Oženili Nasrudin Hodžu ženom koja se nije baš mogla pohvaliti ljepotom. Jednoga dana kad je Nasrudin htio izaći na pijacu zapita ga žena: – Reci mi, kom se muškarcu od tvoje rodbine mogu pokazivati? A Nasrudin joj odgovori: – Dušo moja, nemoj se ti meni pokazivati, a pokazuj se kome god hoćeš!