Nova sedmica stiže i zašto ne bi nabacili osmijeh na lice. Njegovo veličanstvo SMIJEH. Taj „prekrivač“ za suze i strah. Ta nevidljiva tableta za bolju probavu, opušteniji želudac. Taj pomoćnik za nošenje životnog bremena. Ta tajna dugog i kvalitetnog života.
Zaista je vrijeme da se nasmijemo sebi, jer čovjek je najsmješniji kad sam sebe uzima preozbiljno. Mi smo samo prah u svemiru. Jedni dođu, drugi nestanu. Mi smo zrno koje vitlaju vihori vremena.
Šta se to do smiraja ovog ponedjeljka može dogoditi. A da ne izgleda beznačajno u rijeci vijekova?
Nije lako. Kako se smijati kada sretnemo čovjeka koji mržnju i zavist skriva skriven pod ko zna kojem maskom u vrijeme eksponencijalnog prezasićenja. Kako da se smijemo kad nas nešto iznutra tjera da ga proklinjemo sa suzama u očima.
Četiri riječi su formula. I TO ĆE PROĆI.
Malo smijeha i malo sreće. Pravi recept za životnu mjeru. A u svemu treba imati mjeru. Uzeću litarsku flašu staviti pod mlaz vode i uvijek ću je imati punu. Jedan litar, ne više. Nismo zavrnuli česmu, ali ta nova voda samo klizi po vanjskim zidovima flaše.
A svaki dan, bio on ponedjeljak ili neki drugi, našu dušu će ispuniti zadovoljstvom samo onda kada naš osmijeh izmami osmijeh i na lica drugih.
Smijeh je dakle jedan od velikih darova prirode. Zato ga ne vrijedi rasipati. Smijeh će biti naš univerzalni jezik za ljubaznu komunikaciju sa svijetom. SVAKA LJUBAZNA RIJEČ IZGOVORENA IZ SRCA MOŽE IZGRADITI PALATU ŽIVOTNOG ZADOVOLJSTVA.