Djeca donijela iz škole podsjetnik za roditelje koji ih je ostavio bez riječi

Svi mi koji imamo školarce u kući, navikli smo na papiriće koje nam djeca donose iz škole: spisak udžbenika, saglasnost za odlazak na izlet, osiguranje, pozive za roditeljske sastanke i Savjet roditelja i sl.

Škola za djecu mlađeg uzrasta američkog grada Belmont otišla je dalje i podijelila podsjetnike sa sljedećim sadržajem:

Podsjetnik za roditelje

♦ Nemojte me razmaziti, jer ja znam da niste u obavezi ispuniti svaku moju želju.

♦ Ne bojte se biti iskreni prema meni.

♦ Ne dajte mi da formiram loše navike: odučiti se od njih biće veoma teško.

♦ Ne tjerajte me da se osjećam tako kao da moje mišljenje nije bitno: zbog toga ću se ponašati  još gore, samo da znate.

♦ Ne ispravljajte me u prisustvu drugih ljudi: bolje ću shvatiti kad budemo bili sami.

♦ Ne tjerajte me da se osjećam da su moje greške – težak zločin.

♦ Ne štitite me stalno od posljedica mojih postupaka: moram se naučiti da razumijem da svaka akcija ima reakciju

♦ Ne sekirajte se puno kada vam kažem da vas mrzim: ja vas ne mrzim, ja se bunim protiv vašeg autoriteta.

♦ Ne ponavljajte mi sve po sto puta, jer ću se praviti da sam gluh.

♦ Ne dajite mi brzopleta obećanja: biće mi krivo ako ih ne ispunite.

♦ Ne zaboravljajte da ne mogu još uvijek razumno objasniti ono što osjećam.

♦ Ne tražite od mene istinu, ako ste ljuti, jer mogu da vas slažem iz straha.

♦ Nemojte biti nedosljedni: to me veoma zbunjuje.

♦ Ne ostavljajte moja pitanja bez odgovora, jer ću otići da ih tražim na drugom mjestu.

♦ Ne govorite da moji strahovi nisu važni. Oni su veoma važni, uopšte nisu mali, i postaje mi još strašnije ako vi to ne razumijete.

♦ Nemojte da se pretvarate da ste savršeni, i nikad ne pravite greške. Biće mi mnogo krivo kada saznam da to nije tako.

♦ Ne mislite da je- izviniti se meni – ispod vašeg dostojanstva. Ako se izvinite kad niste u pravu, naučićete i mene tome.

♦ Ne zaboravljajte da ja brzo rastem. Morat ćete često da se prilagođavate.

♦ A još i ovo, mnogo volim da eksperimentišem. Bez toga se ne razvijam, pa budite ljubazni, popustljivi, i prihvatite i to.

♦ I posljednje: zapamtite, da ja ne mogu izrasti u sretnu osobu ako me ne budu jako-jako voljeli kod kuće, ali vi to već i sami znate!

Ovaj spisak govori ne samo o djeci i o školi, nego i o pravom pristupu i pogledu na svijet u cjelini. I nisu potrebni ogromni romani, samo 20 stavki nevjerovatno tananih, a u isto vreme beskrajno dubokih istina.