U jednom kraljevstvu nekad davno vladao je jedan mudar kralj. Vidjevši da se primiče kraj njegovoj vladavini, razmišljao je: „Dobro bi bilo da u našoj zemlji nađem neko vrijedno, iskreno i pošteno dijete, da odraste pored mene i naslijedi me“.
I kralj odluči da prema svojim željama pronađe dijete koje bi ga naslijedilo. Da bi to ostvario, naredio je da se u cijeloj kraljevini svakom djetetu pokloni sjeme nekog cvijeta, pa ko od djece odgoji najljepši cvijet, naslijedit će ga na prijestolju.
Uskoro su u cijeloj kraljevini sva djeca počela da gaje cvijeće od dobijenog sjemena. I zaista, uz dobre savjete i pomoć, mnoga djeca su u svojim posudama odgojila cvijeće raznih vrsta, boja i mirisa.
Kao i sva druga djeca i mali dečak Suir se potrudio da njegovo cvijeće poraste. Ali… prošlo je deset dana, prošao je mjesec, nabavio je najbolju zemlju, najbolje đubrivo, redovno zalivao i iznosio na sunce, sklanjao od vjetra i kiše. Pričao mu je najljepše priče i trudio se na sve načine, ali od zakopanog sjemena u saksiji nije ništa poraslo.
Konačno, došao je dan kada je trebalo da sva djeca pokažu kralju svoje cvijeće. I djeca iz kraljevstva su pohitala ka dvoru noseći posude sa predivnim cvijećem koje su prethodnih mjeseci uzgajali.
U velikoj bašti dvora kralj je sa pratiocima išao od jednog do drugog djeteta razgledajući šta su uspjeli da urade. Bilo je tu najraznovrsnijeg i najmirisnijeg cvijeća. Na kraju je stigao do malog Suira.
– A gdje je tebi cvijet? – upitao je kralj. Suir je kroz plač ispričao da se trudio, da je sve pokušao – ali iz sjemena nije ništa niklo. Kralj ga je zagrlio i glasno, da svi čuju, rekao:
– Evo mog iskrenog i poštenog nasljednika!
– Zašto on? Pa on je donio praznu saksiju! – povikali su sa svih strana.
– Zato što sam svima podijelio skuhano sjeme! A iz takvog sjemena nije moglo ništa da nikne! – mirno je odgovorio kralj.
Korejska narodna priča