DONJE ROSULJE PRIJE SKORO POLA VIJEKA

Godina 1975. ili 1976. u Donjim Rosuljama je donijela građevinski bum. Današnja zgrada sa brojem 51 i dva ulaza bila je u završnoj fazi. Iza leđa djevojčice, danas popularne nastavnice u “donjoj školi”, vidi se prostor gdje će godinu dana kasnije zaživjeti prvi kafić u Visokom. Popularana “Šestica” Rajka Raševića koja je okupljala sportsku kremu tadašnje Jugoslavije. Do “Šestice” brdašce gdje će se kasnije graditi nove zgrade(danas broj 49) sa klubom za penzionere u kojem su dominirali sokovi Cocta i Jupi. Brdašce prepuno kremena kamena koje smo opsjedali sa tek kupljenim čekićima. Te varnice pri udaru za nas su bile prave dječije radosti. Zimski period nam je donosio sankanje sa brdašca preko ceste i naniže uz ogradu obdaništa. Saobraćaj su zaustavljali Hašima Čunjalo i Mile Loznalijev(konačno sam spomenuo komšiju sa broja 38). Zalet sa manjeg pa na veće brdo i sve do taraba Šefke i Šefkinice.

Djevojčica sjedi na mjestu gdje se danas nalazi znak koji malo ko vidi, pa se zaleti u zabranu prema Dahirovcu. Ipak se mnogo toga izgradilo u međuvremenu, a “Šesticu” zamijenio RTV servis.

Početkom osamdesetih pao je veliki snijeg koji se na stazi pored obdaništa pretvorio u ledenu plohu. Nije bilo tada posipnih materijala efikasnog dejstva, ali je grtalica ipak uspjela da izlomi te plohe. Arhitekta prve ski skakaonice bio je Mahir Bato Omerović. Gromade leda smo naslagali uz znak na slici iznad, dodali malo snijega i dobili spust i skok za sanke i skije. Jedina dva ski skakača su bili Dragan Ilić i Siniša Filipović. Za duže “letove” ometala ih je tepih štangla na slici dolje.

Štangle više nema, a služila je više za “na male” i “na velike” nego za tepihe. U pozadini zgrada (broj 28) gdje je oluk bio jedna stativa, a prečku i drugu stativu je kasnije ucrtao Velo Marković. Lijepi dani mog djetinjstva. Tada je skoro svaki crtani roman imao na kraju “nastaviće se”. Tako i ove naše priče koje oživim nekad sa rajom koja je ostala. Ova dva dječaka su tu negdje. Anes se dislocirao u ulicu Skopljaka, a Merko je u Tuzli, mada navrati. Gage često začini ove priče.

Vipromo arhiv

Leave a Reply

Your email address will not be published.