Abdulah Sidran je rođen u Goraždu, tu mu dadoše ime, a prezime su mu donijeli iz okoline Nevesinja. Život ga je odveo iz Goražda i vodi ga po bijelom svijetu. Takav kakav jeste pisao je scenarije, crtice, pjesme, eseje, priče i pričice, no znao je i „bocnuti“ pa kome opanci – kome obojci.
SIDRAN – čudno neko prezime. Da li je maloazijskog, bugarskog, grčkog, albanskog ili skandinavskog porijekla i šta li bi u nekom ozbiljnom/neozbiljnom prijevodu moglo značiti? Kaže: “Nekad davno bilo veliko more koje je dosezalo i do Nevesinja. Čak su se tu znali i brodovi usidriti. Eto, ode more, odoše brodovi, samo ostade livada koja se zove Sidrište, a ona je pripadala mojim precima, pa tako nastade moje prezime koje još uvijek traje.”
Moramo povjerovati u Avdino kazivanje, iako je „šidet od insana“, jer boljeg odgovora nemamo. Politika. Nismo je ni spomenuli, možda je i bolje, bilo bi tu i toplih i hladnih boja u pedeset i više nijansi.
/szž/