U današnji vakat svaka se riječ mjeri i premjerava i u svakoj se, meščini, neko nađe i zahatori. Svak na svoj način sluša istu priču, a svak drugačije čuje i razumi.
Svak samo gleda imal đi mene u tome. Bezbeli da se i nađe, ako se traži dlaka u jajetu. Pitam se jel gori onaj jedan što te pogrešno skonto il stotine njih što te nisu nikako razumjeli.
Dani nam lete ko djeca iz škole, a život prođe tražeć sebe u njem baš ko dlaku u jajetu.
Kada radiš sve onako kako je propisano i kako su te roditelji učili i savjetovali život ti najednom postane drugima nezanimljiv, a tebi dosadan, jer ništa ti se lijepo ni veliko ne dešava ko ostalima. Čini ti se dok si mlad. Tek kasnije skontaš da ti se ni ružno ništa nije desilo što nisi mogo podnijeti i nastaviti dalje, i da se tvoj život privodi kraju onako kako treba, jer ako nisi puno drugima pomogo, barem nisi nikom kakvo zlo i nepravdu nanio. Učinio si ovaj dunjaluk boljim mjestom za živjeti čim ga nisi oštetio ni unazadio svojim djelima i nedjelima, a sva ta sreća koju si mislio da drugi žive je samo nijihova kušnja, sabiranje grijeha i put ka kakvoj golemoj nesreći. Ovo ćeš, bezbeli skontat samo ako nisi presto živjeti po božijim i ljudskim zakonima, svojom sviješću i savješću i kako su te roditelji savjetovali.
Uzeir Hadžibeg