‘Vako se u nas odgajaju djeca:
Kad se maksum uzvrti oko vrele peći, mater mu dva put` vikne:
„Žig, žig…“ Dijete ni mukajeta, neg sve bliže onoj peći, haman bi se i popelo na nju da mu mati treći put ne podvikne;
„Popnider se na tu peć!“
Dijete se namah okreće od peći i ode za kakim drugim zijanom.
Meščini da niko nikad ne bi skočio sa mostarskog mosta jal sa brane na Darivi da mu neko nije dovikno: “Aaaa, ne smiješ, jal ne umiješ ti vako.”
More bit mi bolje razumijemo kad nam se šta rekne naizvrat, a more bit da se rodimo takvi pa nećemo, jal hoćemo, volimo, jal ne volimo, trpimo, il ne trpimo, a Bo`me, ko da i živimo samo iz inata, ko će ga znat?