U ova sam doba, birvaktile, samo dumo u koju ću kacu pokiselit kupus i hoće li mi bit malo jedna vreća ili ću opet uzet dvije pa snekim podijelit onu jednu. Prošle godine sam sa Hazimom podjelio i tamam nam bilo obojici. Helem, sad ti ja, Allahselamet, dumam nešto drugo, za kiseli kupus ni mukajeta, tamam ga i ne okusio ove zime. Neš mi vjerovat po taj vakat se pitam šta je s ovim narodom?
Pitam se i odgovaram sam sebi. Čuj šta mu je, stislo sa svih strana, ne da dihat i još ova baja povrh svega uzima jedno po jedno, pa samo čekaš kad će neko kihnut i na tebe je puhnut i allahimanet, gotovo sijelo. Nejse! Nikad ljudima nije više trebalo ko u ovaj vakat, a nikad više nisu ni imali koliko ja pamtim. Ko kad ovih novotarija izlazi, haman svaki dan, valja to djeci sve namirit, a bome i sebi ako ko stigne. A djeca išću li išću, a mahniti roditelj kupuje i daje i kad ima i kad nejma. Ne mere to na dobro, jok.
Što bi rekla nana Subhija: “Kad šejtan, nalet ga bilo, dođe na pitu odnese i tepsiju.”
Uzeir Hadžibeg