Asli je ovaj mjesec posto mjesec sapiranja grijeha.
-Mogu li se grijesi saprat? Pita me nekakav.
-Bezbeli da mogu, ali ne kako si ti zamislio, sad ih saprat pa onda opet rahat u grijesima uživat do slijedećeg posta, biva ti najpametniji pa hajruješ i na ovom i na onom svijetu. Plaho se narod zabavio sapiranjem grijeha, ko da je kakva rasprodaja ovaj mjesec pa svak pohitio da što više ugrabi i navuče da mu more biti za godinu, jal dvije.
Prije su ljudi dolazili tobe samo jednom u životu, a ne ko sad; do po dana griješe od po dana se kaju i tobe dolaze. Lahko je sebe pa i druge varati, haj ti Njega prevari. Samo ako se iskreno pokaješ i ne ponoviš više nikada, beli si ga sprao zauvijek.
A insan ko insan, slab i poročan pa se svaki grijeh na njega lijepi. Najdraže mi je kad šta zgriješim da mi se što prije vrati, jer što je manji grijeh prije će te stići, i kazna je manja. Velim sam sebi:
“Aha, ovo ti je Uzeire za ono. Neka, zaslužio si, nemoj više nikad.”
Nešto kontam: Ne do Bog ponijet kakvih golemih grijeha na ahiret odakle nejma ni povratka ni ispravke, valja sa tolikim bremenom preko Sirat ćuprije tanjom od dlake, a oštrijom od sablje, a dole vatra umjesto vode, i to ne ova naša fina vatra nego džehenemska, nije ti šala.
Uzeir Hadžibeg