Pijemo sabahile kahvu u nas na čardačiću, zima u sred juna, sve ko da mi nosnice zapahne miris snijega sa planina, a ja nešto dumam o riječima.
Nije džabe zapisano da je riječ prva nastala pa onda sve ostalo, jer što riječ more napravit dobra, a još više zla to ni misao ne mere sve dok se ne izgovori, jal napiše, jer kad se izgovori, a pogotovu kad se zapiše, ne mereš ti to ni vratit ni ispravit više. Jah! Nešto kontam:
Trebo nam je dragi Allah dat svima oči koje govore umjesto usta, manje bi bilo zla i nepravde, jer bi se ljudi bolje razumjeli.
Uzeir Hadžibeg