Ja što neke hanume, a pogotovo hanumice umiju umiljato govorit o svojim ljudima kad dođu da sa Fatom mi kahvendišu. Blago ti je njima sa ovakim ženama. Ne govore neg cvrkuću:
“Sve ti on meni, Fatma hanuma, poradi, spremi, popravi, veš opere, prostre, pokupi, složi, ručak, večeru zgotovi, kad dođem sposla, bilesi mi papuče okrene da se plaho ne zahmetim. Kahvu mi napravi, sto postavi, djecu odvodi, dovodi, samo sjest jest, ustat leć….”
U mene Fata sluša, gleda, ibreti se, nijedne ne progovori.
Uzeir Hadžibeg