Nekad se na insana natovari n'akav nevidljivi teret pa ga hotio ne hotio nosa danima, nekad mjesecima pa i godinama, a teret ga pritišće, mori i biva sve teži i teži sve dok nas ne dovede do jedne jedine misli satkane u molitvu;
“Dragi Allahu il’ mi olakšaj il’ me sebi uzmi.”
Pošto nam je obećao da nam nikad neće dati teret koji ne meremo izdržati, tako i bude. Uvijek nam pošalje nešto ili nekoga da nam olakša i najveće muke i iskušenja.
Uzeir Hadžibeg