Asli više nejma onih bosanskih kućica na četiri vode u kojima je sve ćilimima i serdžadama zastrto, čistoćom sijalo i blistalo, bamijom i ćurekotom mirisalo… vazda pune čeljadi, pjesme, cike, igre, smjeha, starih običaja, molitve i vjere?
Kad god na njih pomislim, pomislim na toplinu doma, duše i srca insanskog, na pravo bogatstvo dunjalučko.
Kakvi ljudi takve i kuće, bezbeli. Danas sve ljepše kuće i fasade, opremljene da ti oči stanu od ljepote i sjaja, al’ topline u njima i u nama, haman k'o da je sve manje ili više nejma nikako. Jazuk!
Uzeir Hadžibeg