U mene Fata ima brata Fikreta i on je najmlađi od njih u familiji koja je od pamtivijeka držala i održavala vjeru, a on bio i osto do dana današnjeg zadrti komunista i nevjernik, pa je izrazio želju…
Šta izrazio!? Napiso i ovjerio testament, moreš mislit, kad umre da ga pokopaju po anamo njihovim običajima, biva bez dženaze kako dolikuje nama muslimanima. Bilesi da ponesu rakiju koju je on za to godinama čuvao i da popiju mu na mezaru, gluho i daleko bilo.
Ne kaže se u nas džabe: “Sestra bratu uvijek rad, a brat sestri kako kad.”
Skupile se, njih četiri sestre da vide šta će i kako će ga odvratiti od nauma i vratiti na pravi put. Jedna veli, nek bude kako je poželio, brat nam je, kakav je god i šta je god, a druge ne daju rijet; kud će bez dina imana na ahiret?! Kad će ti najstarija sestre Sabiha, saće joj 90 i neka u dobar čas, starija od Fikre 12 godina:
“Nek on piše šta hoće i govori kome hoće, ali je on naš brat i ja ću njega sahranit po muslimanskim običajima ne zvala se Sabiha. Pustili smo ga čitav život da bude nevjernik, vala neće on meni taki na ahiret otić dok sam ja živa, jok”
Svi se tome i dan danas smiju predajući rahmet Sabihi, a ja nešto kontom o Fikri kako je osto dobar čovjek i dosljedan svojoj vjeri taman da je i nevjera bila.
Meščini, ko da su vjernici bili bolji ljudi kad su nevjernici vladali, a sad ko da su, tobe jarabi, “nevjernici” bolji i dosljedniji kad “vjernici” vladaju.
Čast izuzecima.
Uzeir Hadžibeg
Foto: Muhamed Osmanagić Sarajevo_blues